U lovu na velike ostriže

Tko se u hladnom dijelu godine digne u jedan ujutro, da bi se vozio 500 km u jednom smjeru po kiši za par riba, taj ili je totalno zagorio ili je spreman na sve da bi utažio ribičku glad (mi to zovemo punjenje baterija). Srećom nas četvorica entuzijasta smo u ovoj drugoj kategoriji, premda se naše supruge ne bi sa tim složile. No što je tu je, oprema je u autu i put pod noge. Prognoza nije bila obećavajuća, kiša cijelim putem, Bogu hvala vrlo slaba na cilju, što nam je u neku ruku i odgovaralo. Riba uvijek bolje radi kad je loše vrijeme, nije pravilo, nego iskustvena digresija.

Prološko Blato jedno je simpatično jezero blizu Imotskog i oko njega ima puno, ne biste vjerovali…blata. Zanimljivo, to ne sprečava ljude da uđu u to blato autom, koji nije terenski te najčešće nema sva četiri pogona. Tko će ga znati zašto?! 😉

Ciljana riba naše male ekskurzije je grgeč ili ostriž. U Prološkom Blatu ima krasnih primjeraka i preko kilograma težine, što je kod nas u Zagorju gotovo pa nemoguće naći. Odlučili smo se za “light” opremu i za silikonske shadove, to bi trebalo biti dovoljno za prevariti i savladati najveće primjerke ovih prekrasnih riba. Iako u jezeru ima i štuka svih veličina, ne odlučujemo se za čelične predveze. Ne slaže nam se sa “light” filozofijom, haha. Kiša lagano sipi, rano jutro je i na prvi griz nije trebalo dugo čekati. Kompa zateže lijepog grgeča i sigurno ga prihvaća, slijedi fotosesion i puštanje.

Uskoro svatko od nas dobija po par riba, koja odlično radi, potrebno ju je samo locirati i prezentirati varalicu. Popodne kiša staje i počinje se vedriti te to rezultira prestankom riblje aktivnosti. Tu i tamo ulovila se još koja manja štuka ili bi grgeč svukao silikon, no nekih ozbiljnijih ulova nismo imali…

Odlučili smo sačekati sumrak, a u međuvremenu prošetali smo brdom i upili ono malo sramežljivog sunca te snimili par lijepih fotki. Sumrak je stigao, ali riba proradila nije… Bez obzira na trud i upornost, grgeč je jednostavno odlučio da danas više neće jesti i sa tim se je moralo pomiriti bar dvadesetak špinera na jezeru. Toliko o pravilima i iskustvima…

Pao je mrak i bilo je vrijeme za povratak. Cijeli dan na otvorenom rezultirao je teškim nogama, ali punim baterijama, bez obzira na skromni ulov. Pozdravljamo jezero uz obećanje da ćemo se uskoro vratiti…