Ribolov šarana…..spin tehnikom

Da, dobro ste pročitali. U nedostatku boljega i šaran je dobar… Šalim se naravno, šaran je sjajna športska riba i ponekad volim izdrilati kojeg sa priborom koji je namijenjan tome….pa znamo da su manje više svi kontinentalni špineri počeli sa šaranima, zar ne? Mušićarski ovisnici vole kojega prevariti na „muhu“, jer znaju da je slijedi dril za pamćenje, no pravi muškarci ( 🙂 ) to rade spin tehnikom. Ja sam isprobao svašta, nudio sam razne imitacije svega i svačega sa istim rezulatatom. Nula. Gledao sam kako je sad već umirovljeni (u ribolovnom kontekstu) Jozek radio čuda sa umjetnim zrnom kukuruza, ali na mojoj vodi tu priču šarani nisu tangirali 5%. Onda sam sasvim slučajno otkrio nešto zanimljivo. Djeca su se igrala hraneći ribice kruhom sa jednog pontona, dok sam ja u blizini lovio neke druge vrste i krajičkom oka uživao u njihovoj zabavi. Puno gladnih usta izmjenjivalo se na kruhu, patuljasti somići, crvenperke i ostala bijela riba, halapljivo su trgali komadiće kad najednom veliki vir i čujem „plop“…nestade kruha, nestede i dječice, utekoše vrišteći.

Najprije me to dobro nasmijalo, a onda mi se upalila lampica. Sjetim se sendviča kojeg imam sa sobom uvijek kada idem na cjelodnevni ribolov, žrtvujem komad i buć u vodu. Kroz par sekundi poznata velika usta su pograbila kruh. Neš ti vraga crnoga. Gledam pribor koji imam…ono…lagani štapićak i neka tanka špagica….prilagođeno manjim ribama, ne ulijeva povjerenje, no vuče me, pa ajmo probati. Uvijek je teško odoljeti takvom porivu, mozak kao da se jednostavno isključi. Iskopam u torbi na brzinu neku “šaranku”, jer svaki pravi špiner uvijek ima kod sebe par komada…nikad ne znate kad će biti potrebno prebaciti se na wacky worm. Stavim pahulju gore i plasiram gdje treba, ne znajući da sam upravo napravio prvu grešku. Uskoro imam griz, kontriram, ali u prazno. Kako? Dogodi mi se isto i sljedeći put, pa opet….nešto ne radim kako treba, gruntam u sebi. Udica je mala, šaran skine kruh, a da se ne pikne, jer se na većoj pahulji udica ne vidi, potpuno je skrivena i ne može ga kvalitetno zakačiti. Smanjujem veličinu pahulje, tako da udica viri. Greška druga! Sitna riba je i dalje aktivna, a šaran ignorira mamac u potpunosti. Jednostavno mu nije dovoljno primamljivo….ili dovoljno veliko. Što sad? Padne mi na pamet luda ideja…izvadim wormicu iz kutije i vežem direktno na predvez. Wormulja 3/0, pošten komad udice. Zadnja mi je to šansa, jer je od nekad perspektivnog sendviča ostalo tek malo više od pola šnite kruha. Cijeli taj poveći komad montiram na worm udicu, tako da vrh viri van. Mamac veličine muške šake leti u vodu, kočnica je odpuštena koliko treba.

Kruh dotakne vodu, uvlačim višak špage…buuum…mrcina pokupi kruh i kao torpedo se sjuri u dubinu. Kontrirati nije bilo potrebno, a ne bi ni stigao, štap je u kifli i šaran vozi kud mu drago. Krene u lom, a gdje će drugo….ja ne mogu baš ništa. Ali…baš ništa. Sve se to odvija u par sekundi, kao kad loviš brancina površincima, a pokupi tuna…rola plače i prži se. Prvi dodir sa preprekom u vodi i puca špaga. Dobio je bitku, ali nešto mi govori da ću ja dobiti rat. Ok…šarani vole kruh…i premda je to strašan i istančan osjećaj za očigledno, nije neka mudrost. Kako to iskoristiti da bi ga dobio na umjetni mamac, odnosno varalicu. Sa čime imitirati kruh? Trebam nešto što je dovoljno veliko da ga zainteresira i što je dovoljno mekano da prebrzo ne uoči prijevaru, trebam nešto što sitna riba neće prebrzo rasturiti i da se može montirati na veću wormicu. Sjedim tako i razmišljam…ili samo sjedim, ne sjećam se više. Mekano mi ispod…sjedim na jastuku. I kako svim velikim genijalcima mozak u određenom trenutku odradi hrpu funkcija, tako i meni dođe da se dignem  sa stolca, padne jastuk na pod, a meni pogled završi na jednom dijelu jastuka, koji je zub vremena već dobro zagrizao. Izvirila spužva iz jastuka, a spužva izgleda kao komad kruha. Naravno da sam rasturio jastuk, izvukao spužvu, rasčerupao je na komade i nataknuo na velike wormice.

Fiksirao sam ih sa kapljicom trenutnog ljepila i dobio svoju imitaciju kruha…..dovoljno je mekana pa šaran ne bi trebao odmah skužiti prevaru, sitna riba je neće razbucati, a dovoljno je velika da zainteresira krupnu zvijerku. Uzeo sam jači pribor i krenuo testirati svoju novu umotvorinu. Na poziciji sam prvo malo prihranio komadima starog kruha, a svoju imitaciju plasirao između. Težina wormice je bila dovoljna za daljinu koja je meni trebala, a ako hoću dalje baciti, jednostavno namočim malo spužvicu da dobijem na težini…i dalje će plivati, a zabac će biti osjetno duži. Dobro je prije spužvicu tretirati sa malo laka za kosu, da ne pije vodu previše. Na isti način možete spužvu tretirati sa raznim dipovima i tako je još više učiniti zanimljivim za ribu. Sitna riba je ubrzo stigla, a onda i šarani. Kruh je nestajao jedan za drugim, čekam kao zapeta puška, hoće li uzeti ili će ignorirati….ploop i nestaje moja varka, muška kontra i drž’ gaće. On prema lomu, a ja sad bez straha stisnem tvrdo i okrenem ga, probao je još par puta, uzalud….sačim krasnu ribu. Vadim ga van, slikam i puštam.

Moj mamac radi… imam konačno varalicu za šarana. Nakon što sam odmorio poziciju, probao sam ponovno još nekoliko puta i svaki put imao ribu. Sreći nije bilo kraja. Kasnije sam isprobao isto na još par pozicija sa istim uspjehom. Moram napomenuti da je ovo isključivo ljetna razonoda na mirnoj vodi, te da je prije toga važno naviknuti ribu da uzima sa površine. No na to smo već navikli kad imamo posla sa šaranima.  Probajte i vi na svojim vodama, zabava je zagarantirana.

P.S.

Moram Vas posebno upozoriti, da obavezno u takvom ribolovu imate veliki šaranski podmetač, jer nikad ne znate kolika riba će primiti, pa da ne bi bilo da imate na udici ribu koja vam ne stane u podmetač…ja sam lovio ribe od kilu do dvadeset kila, s tim da je bilo i onih baš debelih, kojima nisam mogao ništa.

Morate….ponavljam, morate imati sa sobom „jastuk“ za ribu….dobrobit ribe je važnija od vaše zadovoljštine, bar bi trebala biti svakom pravom sportskom ribolovcu…govorim iz iskustva, to možete skužiti po nekim fotkama. Premda nisam dugo mučio ribe vani i sve su sretno otplivale nazad, ipak mi je bilo poslije žao što su ležale po lišću i kamenju. Treba biti pošten i priznati istinu. Dogodilo se u samo jednom ribolovu, ali se dogodilo pa učite na mojem iskustvu. Ako je u pitanju podloga od trave ili mekane zemlje, dovoljan je i komad najlona koji prethodno namočite, pa čak i veća najlonska vrečica…hoću reći da ne trebate vući madrac sa sobom osim ako nije u pitanju šljunak ili baš oštro kamenje. Ja sad nosim mekanu najlonsku podlogu, debljine 1 cm koju sam skinuo sa daske za presvlačenje beba. Podloga je od tvrdog platna sa jedne strane, unutra spužva, a na strani gdje ide riba je najlon, koji se prije stavljanja ribe treba malo namočiti. Dimenzija je 1,0 x 0,4 metra, vrlo je lagana i idealna za spin ribolove kad ste cijelo vrijeme u pokretu.

Imajte sa sobom i krpu za ruke…šaran je obilno prekriven ljepljivom (i smrdljivom) sluzi, a brisati ruke u hlače, neće se dopasti vašim boljim polovicama, vjerujte. Krpa također služi da mu se prebaci preko očiju kratko prije slikanja, da se smiri, jer nema goreg nego kad bi vam velika riba ispala iz ruku. Bilo bi također vrlo poželjno da ste minimalno dvojica u takvom ribolovu, lakše je sve odraditi. Što se pribora tiče, zavisi o vodi, odnosno lomu koji vam prijeti. Keep it simple. Ja sam bez problema lovio sa špinerskim 40 gramcem, rolom veličine 3000 po Daiwi sa upredenicom 1.5PE. Predvez od debelog najlona je potreban ako imate trulog granja pod vodom, ako je čisto, onda može i direktno sa špagom, njemu neće smetati. Udice koje sam koristio su Eagle Claw worm udice od debele žice, jer je potrebno stisnuti i okrenuti prase od loma u koji je naumio, a to klasične worm udice od tanje žice ne bi izdržale. Nemojte mučiti ribu na suhom predugo, fotka, dvije i natrag u vodu. U ljetno doba temperature vode su visoke, šaran, pogotovo ako je veći se dobro umori u drilu i regeneracija traje malo duže, pomognite mu…lagano ga vucite u vodi (šarana) da mu voda cirkulira kroz škrge, on će vam sam reći kad je dosta.

Bistro i puštajte svoje ulovljene šarane….

Tekst i foto: Goran Ovčar Mladi