Bass, vibracije i magičnih 60…

Radeći osvrt na prošla ribolovna vremena, kada sve činjenice stavim na jedno mjesto te razmislim na što sam prvenstveno lovio svoje veće ribe, na pamet mi pada samo jedna stvar, a to je vibracija…

Bassa lovim od ’98, prvu ribu dobio sam na vobler vlastite izrade, koji je zbog slučajno pogođenog otežanja letio ko metak i tonuo repom prema dnu. Sjećam se da sam stajao na sprudu, u vodi do koljena i bacao taj vobler koliko ide. Ulovljena riba nije bila velika, tek nešto preko 30cm, ali je meni bila ključna. Zašto? Zato jer me bass preuzeo nakon toga… Da se razumijemo, volim ja spinat svašta, no prvo je bass pa onda sve ostalo. Nakon toga kreće klasična priča o eri weightless rig-a, sa slijedom varalica koje su obilježile to vrijeme. Nije to poanta ove priče, no bila je bitna za mene osobno, iz razloga što sam u tim prvim koracima pokupio neka znanja te s time lovio ribe, što veće, što manje. Vobler sa početka priče doživio je umirovljenje, dijelom iz sentimentalnih razloga te kako ga ne bih posijao negdje ili da ga ne placovinira šarena i zubata. U to vrijeme većinu svojih riba lovio sam na Rapala Shallow Shad Rap, dužine 7cm, u SD dekoru. Jednostavno, mogao sam ga voditi do početka lipnja, tj. do vremena kada se digne trava, nakon toga samo Lunker City Slug-Go. Voda je bila izrazito bistra, tako da je shad boja bila idealna za bilo koje doba dana, nevezano da li je sunčano, oblačno, jutro ili predvečer. Doduše, postojale su određene sheme koje su vrijedile za jezero na kojem sam lovio: paralelno vođenje uz obalu, paralelno vođenje uz pojas trave, prijelaz preko spruda koji je bio na samoj sredini jezera te prijelaz iz dubine na plići plato. Hm…Vjerujem kako sam imao na udici podosta riba iz tog jezera, neke vjerojatno i više puta. Prijatelj je lovio na Rapala Tail Dancer 7, iste boje, no njemu je uz bassa znala udarit i štuka.

U vrijeme mrijesta znali smo gledati velike ženke kako lupaju trbusima o dno spruda te nam u početku nije bilo jasno zašto, no nakon dosta godina vidio sam na filmu „Bigmouth forever“ (topla preporuka btw.) kako na taj način ikru koja sazrijeva u trbuhu, pripremaju za lakše ispuštanje na gnijezdo. Veće ribe od cca. 45cm znali smo viđati, ali ih nismo uspjeli nagovoriti na griz. Prijatelj je jednog lijepog sunčanog dana, imao po svemu sudeći tenk s druge strane. Bilo ih je par takvih u jezeru i znali bi ih vidjeti možda jednom na godinu, ako je bilo sreće. Na samom rubu pojasa trave riba mu je uzela tog njegovog Tail Dancera i jednostavno otišla s njime natrag u travu. Ribu na žalost nije izvadio, no poanta je u vibri, koja je dala najveću ribu do tad. Godine prolaze, stigla je era magičnog Gary Yamamoto Senka i ne znam ni sam zašto, ali prestao sam lovit na voblere. Senko ovako, senko onako, senko na dnu ili površini, senko po lojtrici gor i dol…

Godine 2008., imao sam  sreću da odem u SAD, a na povratku doma prtljaga je bila zasigurno 2kg teža, od silikona, spinnerbaitova, bass jigova te s punim koferom raznog popratnog pribora. Određena količina toga još i sad stoji u vrećici, kao npr. 7“ YUM Dingeri, Baby bass boje za Borovik… I prije spomenutog putovanja, imao sam par spinnerbaitova, no uspoređujući ih sa današnjima svi su bili maksimalno do 10 grama ili 3/8 oz-a, sa malim willow ili colorado krilcima. Forsirao sam ih, no uspjeh je izostao. I tako sam u Bass Pro Shop-u uzeo na blef sebi, Strike King Bleeding Spinnerbait od 1/2 oz-a, sa muškim vel. 4 1/2 + 4 krilcima, gold boje naravno. Drugi je bio crni, neki Booyahov, isto od 1/2 oz-a, sa istom veličinom krila, samo srebrne boje.

Prvu ribu na spinnerbait i to štuku od cca. 2kg, dobio sam na ovog crnog. Godinu dana kasnije, „Bleeding“ mi je donio prekrasnu ženku bassa od 53 centimetra, koja je bila moj osobni rekord dugo vremena. Par godina kasnije dobio sam 51-cu, na „Bleeding“ od 1/2 oz-a, ali bijele boje. Kako sjećanja na velike ulove nikada ne blijede, bio je iznimno vjetrovit srpanjski dan, valovi su se valjali preko polja trave koja je sezala do nekih 50cm ispod površine vode, vjetar je puhao koso prema meni, tako da sam jedva bacao. Kurblanje pod površinom i udarac taman kod obale. Bio je vani ni za 2 sekunde, skoro pa je iskočio sa spinnerbaitom na obalu. Ne znam dal je KVD to izmislio ili samo tehnici nadjenuo ime, no on kaže da se to zove „burning the spinnerbait“, tj. sama tehnika obuhvaća brzo vođenje spinnerbaita u površinskom sloju, tako da krilca povremeno lupetaju po površini te imitiraju plijen koji panično bježi (za to vam u pravilu treba spinnerbait sa težim tijelom za stabilnost i manjim krilcima koje stvaraju manji otpor kod bržeg vođenja). Cijeli taj ulov je bio kao po šemi i uputama iz KVD priručnika, ljeto + vjetar = spinnerbait. Opet veća riba na jaču vibru…

Neno se u ljeto 2014-e vratio sa EFTTEX-a, gdje je uspostavio kontakte sa firmom Livingston lures, koji su mu nakon sajma poslali uzorke na testiranje. Kako nas veže dugogodišnje prijateljstvo, poklonio mi je njihov crank Primetyme SQ 2.0 u Chrome XXX boji. Nosio sam ga sa sobom u kutiji jedno vrijeme, zbog mišljenja kako je štap kojim većinom lovim preslab za njegovu vibru, pa nikako da ga zabacim. No jednom prigodom našao sam se u situaciji gdje je riba pouzdano bila na određenom mjestu, ali nije htjela uzeti ništa od do tada ponuđenih varalica. Kopam po kutiji i vidi vidi, crank. Prvi zabac pored trave i uzela ga je riba od cca. 45 centimetara, vjerujem da je i ovdje prvenstveno presudila jača vibra, iako „Livingstonci“ imaju mogućnost elektroničke proizvodnje zvuka.

Pretprošlu 2016-u godinu, obilježila mi je buca od 57 centimetara, na taj isti Primetyme. Crank sam provukao preko spruda kad je u prvi mah sve stalo, pa onda krenulo. Dva puta riba je ušla u grm, dva puta je 9 kg kočnica zategnuta ful do kraja popustila, nakon toga rukom sam primio kalem i na silu iščupao ribu iz grma. Na svu sreću sve je izdržalo, špaga, štap i FC predvez. Veća vibra, veća riba…

Prošle godine, sredinom kolovoza, uz samu obalu uočili smo debele i velike ribe, bacali smo cca. 2 sata uporno prema tom mjestu, već je i mrak polako padao no bili smo suhi, bez uspjeha. Kažem sam sebi: imam bijeli spinnerbait od 1/2 oz-a (pogađate koji…), malo je slabija svjetlost, nebo se naoblačilo, možda upali. Bacam, čekam da potone, potonuo je. Motam šlingu, špaga se napinje i spinnerbait pokreće u travi, a ja kao da sam osjetio blagi trkac i neprirodan otpor te sam dao kontru i počeo brže motati. Rodeo pod obalom, primanje rukom pa trk brže bolje uz obalu, izmjerili smo 56 centimetara, od početka zatvorenih usta do kraja repa. Krasna zdrava riba… 🙂

Dobar prijatelj ima zavidnu kolekciju basseva preko 50cm i to sve na Rapalin DT 6. Samo prošle godine ih je upisao 6kom. Opet jača vibra…

Zaključno, vjerujem da nije slučajno da su sve te veće ribe ulovljene na nešto što daje veliku vibru, jaču od svega što baca većina ljudi. Mišljenja sam da u rijetkim situacijama veća riba uzima neki od standardno bacanih mamaca tipa „guma“, uobičajenih voblera ili slično. Najvjerojatnije je kao manja imala sreće biti puštena, nakon što bi bila ulovljena na neku od guma. Tako sam si barem ja to protumačio. Drugi je faktor moment iznenađenja, gdje guma zna odraditi svoje, ali to su rijetke situacije kada i sam ribolovac bude iznenađen da buca blizu 50 centimetara uzme „Senko“ na blef (op.a. Senka spominjem pošto je najčešće bacani mamac za bassa u Hrvatskoj). Prethodno spomenute varalice, tipa većih spinnerbaitova i crankova nisu toliko produktivne u kvantiteti koliko u kvaliteti ulova. Da lovim natjecanja, ove varalice sigurno ne bi bile prvi izbor, preteklo bi ih dosta toga (opet ovisno o situaciji), no imaju svoje mjesto u arsenalu. Ono što je najbolje, na njih nisam dobio manju ribu niti jednom do sad.

Vezano na pribor, pomoći će vam rola veličine 3000-4000 sporijeg prijenosa, koja je jača i s manje naprezanja vodi takve mamce. Štap oko 2-2.2m, brže akcije za spinnerbait (poželjan jači konus blanka), nešto sporije vršne akcije za crank, ali da oba imaju snage izdržati veću ribu. Govorim o sveprisutnom spin priboru, kojeg velika većina nas posjeduje, naravno da sve to ide lakše sa casting priborom istih parametara.

Na kraju, kakve veze sve spomenuto ima sa „magičnih 60“ iz naslova? E pa, koliko pratim bass scenu kod nas, još uvijek nitko nije uz metar poslikao bassa od 60 ili više centimetara, a ima brojnih samohvala. Tko zna, možda se ove godine netko sjeti poslikat tako veliku ribu uz metar. Do tada, BISTRO!

Sastavio: Tomislav Lončarić – Frog