Ribolov na jezeru Lokve

Ideja da se ode na Lokve Rajaca proganja svake godine i to od kada ga je Deki prvi puta odveo u to carstvo za špinere. Tu ne govorimo o vodi tipa ”ulovili smo svaki 10-15 komada nečega”, nego onoliko koliko ti se da loviti. Ljetni ribolov na Lokvama je praktički troling gdje se sa nekom manjom pentom lagano vucaraš jezerom a iza tebe na nekih 15m udaljenosti i metar do dva dubine vučeš vobler za sobom. Gospodska ribičija rekli bi.. Upravo to i je, gospodski laganini uz toko-toko pente. Udarci klenova kojih ima u nebrojenim količinama se dešavaju u zonama granja, prijelaza svjetlo-tama, na nekima od rijetkih sprudova ili potopljenih mostova.

Ukoliko vam se love grgeči rješenje je parking kraj obale i grma ili potopljenog stabla te UL sa jigovima, malim žlicama ili voblerima čačkat dok ne dosadi. To je ljetni ribolov kad sunce prži visoko na nebu a blagi povjetarac spasonosno zapuše po vratu u nekoj od uvala. Pastrve, radi kojih na sam spomen lokalnim dečkima zatitra zjenica, imaju svoju posebnu priču. Ovdje se o njihovom uzgoju, poribljavanju i čuvanju brine posebna grupa zanesenjaka i kad vam krenu pričat o počecima, poteškoćama s kojima se još i sada susreću znate da za to treba imati veliko srce prije svega. Pastrva nije rijedak ulov, ali ipak treba ciljati kraj lovostaja i 4. mjesec kada je još u relativno višim slojevima vode. Kasnije, u ljetnim mjesecima kada traži zaklon, skriva se u dublje dijelove jezera u hladnijim nivoima vode. Uz šarane koji rastu do kapitalnih dimenzija, štuke možemo također svrstati kao iznimno popularnu vrstu a ona je bila jedan od ciljeva našeg proljetnog ribolova.

Rajko je već par dana bio u kontaktu s Danijelom, ribočuvarom i ribolovcem koji jezero poznaje kao svoju torbu s varalicama i rekao mu je da dođemo, jer je Dalien prije tjedan dana u jednoj od uvala imao izvrsne ulove štuke na Prologicove 4 play-eve. Ništa, odgađamo planove za taj vikend i kreće se na Lokve. U petak smo posudili elektromotor od Yume koji je kako smo kasnije uvidjeli bio pun pogodak pošto je za troling puno efikasniji (čitaj sporiji) od pente. Vodostaj na Lokvama varira i do 20m pa nije rijetko da kod niskog vodostaja određeni dijelovi izgledaju kao mjesečeva površina, dok ako dođete kao mi u vrijeme velike vode šuma praktički dotiče zeleno smaragdnu vodu. Upravo to, smaragdna prekrasna voda je bilo ono što me fasciniralo kad smo stigli u uvalu gdje se vežu čamci. Ubacujemo stvari unutra, instaliramo elektromotor i Danijel vozi prema uvali koji bi mogla biti dobitna. Nemam riječi za opisati tih prvih par minuta. Maglica se još blago prelijevala preko neosunčane obale i kako je sunce izlazilo tako je i ona nestajala. Sunce nam je bilo za leđima i u tišini gasimo pentu i kreće zujanje elektromotora. Danijel stavlja 19cm 4playa i lagano jerka uz obalu, a Rajko i ja se primamo spin štapova.

Vucaramo se uz granje, prolazimo ispod krošnji i tu i tamo stajemo pri većim potopljenim deblima, no u tim prvim jutarnjim minutama ništa. Rajko uspijeva dobiti jednog omanjeg grgeča i to je sve. Pojačavamo el. motor i stajemo na kraju uvale koja je sa desne strane omeđena suhim granjem a s lijeve obalom i nadvitim krošnjama. Sad smo svi na jačim štapovima pošto imamo osjećaj da na poziciji piše štuka. Isprobavamo sve favorite i načine vođenja, ali ništa. Uvala je relativno plitka i ideja oko sporo vođenog leptira br. 3 ili 4 isto tako ne pali. Kroz razgovor saznajemo da se prošlog vikenda ovdje zadržavala krupna štuka. Mrijest je već bio završio no bilo je još sitne ribe koja se motala po granju pa ju je to zadržalo još par dana unutra. Nakon nekih pola sata lova i razgovora i kada su već svi favoriti isprobali sreću, stavljam Megabassovog ITO 110 kojeg ne kupam nešto previše uu zadnje vrijeme. Prvi zabac, twitch, blagi otklon i blijesak bokova voblera koji se jasno vidio kroz površinu još uvijek namreškanu od pada varalice. Konačno udarac! Riba s borila poprilično jaku za svoju veličinu, a kako smo je ubacili u podmetač tako je i varalica ispala iz usta. Danijel radi par fotografija i ribu smo nakon toga mislili prebaciti u Mrzlu vodicu, jezero odvojeno cestom od Lokvi, no nakon promišljanja radi dužine puta i nedostatka prikladne kante ipak ribu puštamo natrag u Lokve. Sunce je već bilo visoko iznad nas. Slijedećih smo par sati trolali uz granje na nekih 3-4m uz obalu i guštali u prirodi. Fascinantno je to koliko je čisto, nema smeća a nema niti kućica uz obalu na koje smo navikli na domaćim vodama. Tu i tamo se zaleti koji klen, ali sve je nekako to mršavo i slabo.

Oko 14h smo došli do Mrzle vodice, Rajko pokušava usačiti kakvu štuku ili grgeča, ali se vraća natrag k nama. Kod ribarske kućice vadimo mezu i nakon dobrih pola sata jela i razgovora baš bi pasalo da se malo prilegne, no sa visine od nekih 3-4m koliko je kućica iznad vode vidim grgeče kako tjeraju sitnu ribu uz obalu. Nema odmora, uzimam štap i slijedećih par trenutaka vadimo svaki po par malih prgavaca. Zanimljivo je da su lupali samo na sporo vođeni dobro znani leptir ili vobler, a gumu ni da pomiriše. Kad smo ulovili skoro sve iz tog malog jata nastavljamo sa trolanjem uz granje. Rajac priča o prošlom ljetu i pastrvi koju su on i Deki dobili tog dana. Ja trolam mali crank i kroz polarizacijske vidim ribu uz samu obalu. Bacam dubokoronac uz samu obalu i kako nas elektromotor nosi vrtim najlakše što mogu. I tras, krenulo je konačno par riba za redom. Vadim grgeče u prvih 50cm kako varalica padne u vodu. Što su zabačaji bili precizniji, tako su padali jedan za drugim. Uskoro se pridružuje i Rajko koji ostavlja troling i oba dvojica sada bacamo do obale i vadimo ribe. Klenovi, grgeči idu van kao na traci. Ono što je bilo zanimljivo je da je obala koja je bila u hladu bila produktivnija od osunčane. Danijel i dalje trola, ali sad Reel eela i to najvećeg.

Rajac i ja na Danijelovo čuđenje guštamo s grgečima nego s onom štukom. Neshvatljivo mu je da smo toliko fascinirani tom ribom i da nas opće ne dira to što ne lovimo štuke. Češljamo plitke uvale i divimo se prirodi koja je zaista fascinantna. U jednoj smo uvali naišli na jato malih klenova i grgeča pa smo i stali te se usidrili. Kako smo krenuli loviti zapuhao je blagi vjetar koji je sa bukvi nosio pelud s jedne strane na drugu. Pelud je kao prašina prelazio iznad nas a sunce je sjalo kroz njega dok su s obje strane uvale bile visoke obale obrasle gustom šumom. Neopisivo nekom tko to prvi puta vidi i doživi. Kad su ribe stale pojeli smo svaki po sendvič i krećemo dalje na grgeče uz obalu koji udaraju Megabassovog live X smolta ko da ga mrze. U rijetkim pauzama kada smo stali pored granja dobivamo par riba i na gume ili tandem žlice i silikona, ali sve nekako pimplavo i rijetko. Izgleda da im još nije sezona kad radije uzimaju silikon nego vobler. Na dijelu jezera gdje se vidi brana i uvala gdje smo došli, vidimo na nekih 30m od sebe ogroman raub pastrve koja je u lepezi ganjala sitniju ribu ispred sebe.

Naravno da smo par puta prošli varalicama, ali takve mame nisu izrasle do tih dimenzija zato jer se svaki dan zalijeću za nečijim varalicama. Veli Danijel da je to normalno i da se zapravo niti ne zna kakve sve kapitalce krije ovo jezero. Pred sam mrak smo došli do brane i pokušali još nešto iščeprkat na stepenicama koje se spuštaju s brane prema dubini i gdje se uvijek može očekivati grabežljivica. Tu smo za opet isprobali sve favorite za veću ribu ali izgleda da je to bilo sve. Sunce je već bilo zašlo za obronke šume i nebo se počelo oblačiti pa palimo pentu i usput spremamo pribor. Gotovo za danas. Nakon što smo potrpali sve u aute odlazimo na kavu u obližnji restoran gdje s ostatkom Danijelove ekipe rezimiramo sve što se ulovilo. Došli su Josip i njegov sin i Duško koji nas slušaju kako se divimo grgečima. Eto, ima svakakvih ljudi zaključuju jednoglasno. Pozdravljamo se s dečkima i zahvaljujemo im na nesvakidašnjem gostoprimstvu. Zaista potvrđuju da su Gorani izvrsni domaćini. Oduševljeni od proživljenog, umorni, ali zadovoljni od slika koje nam još uvijek prolaze glavom opraštamo se od krećemo prema Varaždinu…
….a Mrzlu vodicu praktički nismo ni taknuli.

Frog