Lonjsko polje – jesensko veselje…

Rano, prohladno jutro, blagi me hladni vjetrić gladi po obrazu…

Spremam stvari u auto i nešto prije 6 krećem prema zbornom mjestu, stiže sms i ostali su krenuli. Kod Hotela Panorama u Prelogu prekrcavamo stvari i štapove u kombi, pa krećemo po drugi dio ekipe koji nas čeka kod Petrolove benzinske crpke uz spoj na autocestu kod Svetog Križa. Sjedamo svi na kavicu uz malo trkeljanja i zajebancije, pa u 7 ekipa u sastavu Lupi, Bara, Privinjo, Zoobar, Slavek, Child i moja malenkost kreće na destinaciju LONJSKO POLJE.  Štuke najebale ste!  😉

Oko 9 stižemo na destinaciju kod Čigoča, slijedi preoblačenje, kompletiranje i provjera opreme i show može početi! Voda je mutnjikava, zelenkasta, sa travom i raslinjem uz obalu, no vidi se, riba radi!  Prvih pola sata ribolov je ličio više na šetnju uz vodu, samo jedan drugog pretječemo uz zastajkivanje za promjenu varalica i lepezasto pretraživanje terena, tražeći koja će varalica i koja boja raditi taj dan… Sunce se na kratko, sramežljivo, proguralo kroz oblake i temperatura se blago digla. Izgleda da je ovo djelovalo kao okidač i riba je krenula, Zoobar je prvi dobio ribu.

Malo pomalo, svatko od nas imao je nešto iz štučjeg repertoara ili ponekog ostriža, no bitno je  da se lovi, ionako nismo ovisnici o velikim ribama, bitna je akcija!  Oko 14 sati, uključila se centrifuga u želucima, nakon pet sati ribolova je to normalno, pa smo se lagano vratili do vozila i odvezli se do restorana na predah. Nakon ručka, čekala nas je nova destinacija i odmah krećemo prema Mužilovčici.

Postupak je već uhodan, kombi stane, izlazimo, svatko grabi svoju torbu i štap te što prije na vodu. Lagano češljanje vode, poneka riba, neka veća pa nekolicina manjih i sporo obilazimo teren.  Zanimljivo je što su oko nas stalno šetkarale svinje jer su tu na ispaši i žirovanju, nimalo se ne boje čovjeka pa se nakon prvotnog iznenađenja, mi privikavamo na njih i njihovo veselo roktanje i povremeno cviljenje, kao da smo u džungli…

Svakom dobru brzo dođe kraj, tako smo i mi, malo pomalo umorni krenuli prema vozilu i naravno proveli sat vremena čekajući da dođu Privinjo i Bara, koji su otišli najdalje na vodu i kako su bili rekli, „ubili se od ribe“. Polako smo spremili opremu, preodjenuli se, zasjeli u kombi i dremuckali na putu prema doma. Oko 22 sata stigli smo na polazišnu točku, gdje smo popili još jednu završnu cugu.

Što reči!?  Dan je bio siv, oblačan i hladnjikav sa povremenim sunčanim provirivanjima, pravi jesenski, ali i baš onako štučji i izrazito lovan, pravo Lonjsko jesensko veselje…  🙂

Voda, varalice i oprema!

Kako sam već napomenuo, voda je bila mutnjikava, zelenkasta, s travom i raslinjem uz obalu. Dubina je do 3 metra, no većina je plića, oko 1,5 – 2 metra, sa dosta plitkih uvalica u kojima je voda bila bistrija. Ulovi krupnijih štuka koji su bili ostvareni taj dan, u većini slučajeva bili su u plićim dijelovima ili u uvalicama, no i manje štuke su se zadržavale u priobalnom pojasu.

Varalice koje su radile, bile su u većini slučajeva jakih ili uočljivih boja, vidljivo na slikama, a što je normalno jer se štuka dosta oslanja na vid prilikom lova, a voda je bila poprilično neprozirna. Zaključak se nameče sam, ako hoćete biti lovac u mutnom, za štuku, lovite sa drečavim bojama i uspjeh je zagarantiran!

Od opreme, korišteni su kraći štapovi, dužine od 1,9 do 2,3 metra. Akcije do 30 grama, upareni sa rolama veličine 2500 prema Daiwi, naravno sa namotanom špagom za što bolji osjećaj prijenosa informacije i nezaobilaznim tankim sajlicama, zbog štučjih zuba koji ne praštaju.

Cilj ovog „ekipnog“ ribolova bilo je druženje, zafrkancija i boravak na svježem zraku te naravno opušteni spin ribolov, koji je pravo osvježenje u ovo stresno vrijeme. Zato dame i gospodo, na zrak, u prirodu i uživajte u jeseni…

Bistro!

MrNo