LJETNA SHEMA – brzi ribolov na rijekama

Pred nama je druga polovica najtoplijeg dijela godine. Svi pametni, ukoliko su u mogućnosti, pobjegli su na morsko prostranstvo gdje točaju noge u moru, ispijaju hladna pića u debelom hladu, dok su jutra i večeri rezervirane za ribolov strijelki, brancina, plavica i svih ostalih divnih morskih riba…

Mi ostali, zbog posla, financija ili nečeg trećeg, osuđeni na toplotne udare, visok postotak vlage u zraku te dane bez vjetra, prisiljeni smo tražiti mjesto relaksacije u neposrednoj blizini doma… Okružen sam jezerima (Savica, Jarun, Bundek), no stajaćice uvijek imaju nešto višu temperaturu od tekućica, stoga ih izbjegavam u ovo doba žege, a i velik broj izletnika voli potražiti mir od gradske vreve upravo na tim jezerima. Noćni ribolov otpada zbog drugih obaveza, pa je jedina preostala opcija Sava…

GDJE I KADA?

Većina tekućica kod nas obiluje istim vrstama riba: klen, mrena, bolen, som te pokoji smuđ i grgeč. Ako ste ikada u toplim mjesecima šetali uz obalu rijeke i promatrali što se zbiva, vjerojatno ste uočili isti uzorak koji pokazuje kako se većina ribe drži pojačanog protoka. Uzorak je uvijek sličan: prijelaz dubine na plićak – ubrzanje protoka, prijelaz s plićaka na dubinu koja je omeđena kamenjem – ubrzanje protoka oko kamenja, suženje riječnog korita – ubrzanje protoka, kaskade na rijeci – ubrzanje protoka… Hijerarhija ribe u protoku je otprilike ovakva: kederi (uklije, gavčice) zbijene su oko prepreka, u mikro uvalicama koje nastaju iza kamenja ili uz obalu, mrene i somovi kao vrsni plivači prikradaju se priljubljeni uz samo dno i dolaze u najjaču struju iz koje neopaženo napadaju zbijene kedere, klenovi se vrte oko krupnijeg kamenja i zaklona – iako vrhunski plivači, traže liniju manjeg otpora i napadaju kedere iz zasjede. Kao dnevne ribe, preostali su nam još boleni koji su svugdje, po meni ultimativni predatori koji vrebaju kedere ama baš svugdje ne dajući im niti trenutka mira. Bolen također pliva u najjačoj struji, u svim slojevima, oko kamenja, na rubu struje, skriva se u uvalicama i pod pjenom. Ovom prilikom izostavit ću smuđa, jer ga nisam ni pokušavao loviti, a ribolov sam bazirao tri sata prije mraka, pa sve do zadnje sunčeve zrake koja se gasi u krošnji drveća ili se sramežljivo skrije iza nekog isturenog kamena. Na vodi se uvijek nešto zbiva, u svitanje ili u sumrak, pa sam odabrao sumrak kao optimalno vrijeme akcije. U doba brzih životnih navika, vrijeme je da se priviknemo i na brzopotezni ribolov, kako ga volim nazvati.

Noćni ribolov daje posebnu čar, no ujedno traži i više opreme, vremena i usklađenja, stoga ćemo njega obraditi drugom prilikom.

OPREMA…

Ovakav tip ribolova ne iziskuje iznimno jak pribor, ali bi bilo poželjno da je kvalitetan. Štap koji koristim je Favorite SkyLine SKY-862ML 4-16 gr EX.FAST – iznimno brz i lagan blank (123gr.), bacački raspoložen za sve od 2 do 12 grama, dok je rezervna snaga kojom raspolaže više nego dovoljna za itekako ozbiljne ribe. Naravno da će vam poslužiti svaki relativno brz štap bacanja do 20 (23gr) i dužine oko 2,2-2,4m. Od rola imam dvije kombinacije: Stari Shimano Rarenium CI4 2500FA i Daiwa Ballistic EX 2500H Mag Sealed. Osobno u ovom slučaju preferiram Rarenium jer sam prezadovoljan kočnicom u koju se pouzdam 100%. Od upredenica, samo provjereno, a pod time smatram YGK G-soul SUPER Jigman X8 #0,8(16lb) i dobar stari (novi) provjereni Savagear Adrenaline V2 4-nitni 0,10mm (6kg). Kada su u pitanju fluorocarboni, osobno sam naklonjen OKUMA Seamax-u, Varivas Avani i Yo-Zuri H.D. Carbon. Kopče koristim od nekog vraga kojeg zovu Chelsea… 😉

ČIME?

Za ovakve ljetne ribolove, po toplinskim udarima, koristim relativno uzak asortiman varalica. Svi imamo hrpe silikona, voblera, jigova svih veličina, dimenzija i proizvođača, ali kad ovako odletite na vodu poanta je da vam sve stane u jednu malu ribičku torbu, torbicu oko struka ili čak u džepove od hlača. Naravno da ovakvu malu količinu opreme možete stalno držati u gepeku od auta, pa i to olakšava izlet u ribolov – pribor je u autu, me morate ga nosati gore dolje iz stana ili kuće – jedna briga manje!

Silikonci – od hrpe raznoraznog silikona odabrao sam jednog proizvođača a to je francuski Fiiish. Sigurno ćete reći da je iznimno skup no meni je dostupan, daje mi 100% samopouzdanja, a gotovo sam siguran da nema vjernije kopije „kedera“ od Fiiish Black Minnowa u veličinama 70 i 90, u khaki boji. Vi izaberite silikonce koji vama dižu samopouzdanje, ali vodite brigu da budu u prirodnom dekoru, što vjerniji živom kederu. Zavisno od mikro lokacije, biram veličinu silikonca prema veličini kedera. Ono što sam primijetio, trenutno se na mojim pozicijama vrte dvije veličine – veći (stari keder, cca. 80-100mm) i manji (ovogodišnji keder, cca. 40-70mm).

Vobleri – u ovu skupinu opet ulaze raznorazni vobleri, u veličini 50-80mm. Nemojte zaboraviti da je lovno mjesto tekuća voda uz/u brzom protoku. Ta karakteristika vode utječe i na izbor voblera, jer svi moraju biti stabilni u srednje jakoj i jakoj struji. Druga stvar na koju treba obratiti pažnju kod odabira, je da vobler nakon što završi u vodi, ne glavinja po površini te da se ne izvrće. Hm… da se nešto i tako uloviti ali nije to to. Iz navedenog, već možete zaključiti kako je logičan odabir usmjeren na tri vrste voblera – tonuće voblere (countdown), stabilne plitkoronce fine vibracije ili pak dubokoroneće voblere.

Moja preporuka voblera za ovakav ljetni ribolov u ovom trenutku, definitivno je Rapala! Da, na tržištu ima hrpa proizvođača, hrpa noviteta ali neke stvari su svevremenske, a u njih spada Rapala. Stari provjereni CD (countdown) u veličinama 5cm i 7cm, Original 7cm i 9cm, Deep Shad Rap 5cm i Shalow Shad Rap 7cm, a kod novije serije X-Rap Countdown. Moram biti iskren, priznajem da me X-Rap Countdown više nego ugodno iznenadio osobito u veličini 5cm. Paleta boja koju sada Rapala nudi više je nego dovoljna. Za razliku od silikonaca, tu si prilikom odabira boja možete dati malo oduška, pa ići na potpuno bijele, srebrne, narančasto-žute ili pak možete odabrati neki od prirodnih dekora.

Površinci – kod površinaca, odabir je jednostavan, dužina ista kao i kod silikonaca, imitacija kedera, dakle 50-90mm. Boja bijela, prozirna ili prirodna. Ruku na srce, nekako se pokazuje da sasvim prozirni ili potpuno bijeli površinci love najbolje. Kod površinskih varalica prvo što riba vidi je trbuh varalice, stoga je logično da boja leđa ne igra presudu ulogu.

Power Tail – nešto novo s čime sam započeo ove godine je Fiiish Power Tail. Hm… to u stvari nije niti glavinjara niti vobler nego nešto između toga. Kvači se poput glavinjare, teška je poput glavinjare, a radi finu vibru poput voblera ili silikonca. Dobro drži struju, fantastično se baca, radi repom kada tone, sve u svemu – super kombinacija! Proizvodi se u 3 veličine (30mm, 38mm, 44mm), a svaka veličina dostupna je u tri težine te tri ili četiri boje, zavisno o modelu. Zašto sam išao isprobavati tako nešto? Vjerujte mi, fantastična je imitacija onog najsitnijeg kedera…

KAKO?

Kada pronađete ribu, prema obrascu opisanom u početku, tada se morate prilagoditi situaciji. Moje ciljane lovine, u takvim uvjetima su mrena i bolen i ponekad klen. Važnost i količina truda koji im pridajem, recipročna je tom redoslijedu. Mreni dajem najviše vremena, bolena lovim u pauzama, a klena tražim u specifičnim situacijama ili kada čekam da se aktiviraju mrena i bolen, koji su meni glavni akteri ovakvog brzopoteznog ribolova.

Mrena – nju ganjam, u i oko najjače struje, po principu da tražim zaklon s kederima. Mrene kada krenu u akciju nemilice uništavaju kedere koji im se nalaze na putu, a nerijetko se čuje cmoktanje koje podsjeća na smuđa, ali je kudikamo glasnije i ton je dublji – uglavnom, milina za uši! Uvriježeno je stajalište, da mrena napada u najjačem štromu kedere koji su stisnuti u pjeni i moram se složiti da je to istina, ali isto tako napominjem, da takve pozicije nisu jedina mjesta gdje se ona zadržava i hrani. Mrenu ćete naći i dalje od prepreka, samo je bitno da ima struje i/ili uskomešale vode te da je blizu izvor hrane. Ovakve mrene neće bjesomučno napadati i cmoktati po površini, ali će vrlo rado pokupiti kedera koji im dođu pod brkove. Sama ideja ribolova na mrenu je da u mjesto akcije (ili predviđene akcije) spustite svoju varalicu. Kod ovog postupka dosta bitno je igrati se dubinom prezentacije, jer mrene koje bjesomučno napadaju rade u svim slojevima vode, dok one koje su po strani uzimaju plijen koji prolazi uz samo dno. Meni osobno, najmilije je pogoditi silikon (ili Power Tail) i spustiti u jato pomahnitalih kedera. Sada se pitate kako će mrena od tih silnih kedera naći baš vaš silikon koji je za tu priliku 70mm? Pa, u ovom slučaju situacija je obratna nego u „normalnom“ ribolovu, u kojem bacate varalicu i pokušavate oponašati ranjeni plijen, kedera koji odstupa od normalnog ponašanja i odašilje vibru privlačnu predatoru. Kod našeg ribolova, imate milijardu kedera koji se ponašaju konfuzno, panično i brzopleto, a vi ćete spustiti svoju varalicu koja će raditi mirno i ujednačeno. U svoj toj strci i zbrci, mrena će puno lakše naciljati i opaliti po vašoj gumi ili vobleru, nego na pravog paničnog živog kedera.

Bolen – zahtijeva dinamičniji ribolov. Nema tu spuštanja varalice i čekanja udarca, nego se njega mora tražiti. Bolen kako već svi znaju često rauba po površini i tako otkriva svoju aktivnost i položaj. Spomenuo sam na početku da je on baš svugdje, u svim slojevima vode, ali na određenoj lokaciji. Logično je započeti s površincima (ukoliko ga odaje površinska aktivnost), a ujedno je i najljepši ribolov površincima. Tu nema neke posebne mudrosti, bitno je dovoljno daleko zabaciti varalicu te pokušati prebaciti mjesto aktivnosti za barem 2-5 metara te mu provući površinca točno iznad glave. Nekad hoće klasičan walk-the-dog, nekada jednolično pravocrtno gibanje, a nekada kombinaciju navedenog. Jako puno je pisano o ribolovu bolena površincima, pa se tu nema nešto posebno za dodati. Kada se dotaknem voblera i silikona, najviše volim varijantu „pod 45°“. Hrpa stvari u životu je vrhunska pod kutom od 45°(naročito kulen ili slične delicije), a u to spada i ribolov bolena voblerima ili silikonom. Postavite se okomito na vodu/na protok i zabacite varalicu pod kutom od 45°, čim vobler dotakne vodu – počnete vući te ga vodite tako da imitirate ošamućemu ribicu u konfuznom bijegu. Ovom prilikom vobler i silikon (na jig glavama 3-5 gr.), želite voditi na nekih 10-ak cm ispod površine, osobno meni takva se prezentacija pokazala izrazito učinkovita. Takvim načinom ciljamo bolene koji su do maloprije raubali po površini, a sada ispod same površine, u bjesomučnoj jurnjavi, skupljaju netom ošamućenog kedera.

ZA KRAJ…

Većinu navedenih stvari i činjenica iz teksta, već ste vjerojatno sreli u praksi, ali uvijek je dobro obnovili činjenice i gradivo. Nadam se da će vam ovaj članak dati volju da spakirate štap i rolu te jednu manju torbicu s varalicama i odlučite ukrasti dva-tri sata na obližnjoj tekućici. Odlazak na vodu nakon napornog poslovnog dana, meni pomaže „napuniti baterije“ te nastojim uloviti barem malo svježine koje nema u četiri zida stana, u ljetnim mjesecima.

I ne zaboravite: vrijeme provedeno u ribolovu ne računa se u životni vijek! 🙂 Bistro!!

Sastavio: Goran abramović – Chelsea