Brancin – jesenska sezona…

Jesen je godišnje doba koje većina onih koji love brancina smatraju najboljim periodom za lov ovog prepredenog predatora. Brancin je zapravo većinu godine u blizini obale, te ga se osim jeseni može dobro loviti i u proljeće. Doba kada se generalno teže dolazi do ulova su kasno ljeto i kasna zima. Svakako da postoje i oni koji ga i u ta dva perioda dobro love, no za ostvarivanje ulova i u to vrijeme, potrebno je nešto veće iskustvo kako općenito, tako i u poznavanju migracije brancina, koja opet ovisi o temperaturi vode i morskim strujama. Osim toga, ne treba izostaviti proljeće koje je nekima čak i produktivnije od jeseni, a da bi se postigao dobar rezultat u proljeće, potrebno je loviti na nešto drugačiji način u odnosu na jesen, što bi u prvom redu značilo manje varalice i nešto sporija prezentacija u odnosu na jesen.

Proljeće, silikonske action varalice do 10 cm, a jesen 11+ cm.  Vobleri u proljeće do 11 cm, a jesen 13+ cm. Kod površinaca je dužina varalice vrlo povezana s prezentacijom, pa kako temperatura vode u proljeće raste, ne rijetko se mogu dobiti ribe i na 15+ cm površinske varalice, ali u slučaju površinskog ribolova moramo biti svjesni kako je dobar dio takvih ulova zapravo reakcijski griz, koji se može ciljano realizirati i u periodu oseke, ali o tome drugom prilikom. U mom je slučaju, ova prilagodba dužine varalica prema sezoni dala vrlo dobre rezultate. Razlog zašto se brancina slabije ili gotovo nikako ne lovi, kada debelo odmaknemo u zimu, je ta što on odlazi u dubinu, na nešto višu temperaturu vode, ali i zreli primjerci na mrijest, dok oni koji ostanu, jednostavno se slabije hrane tijekom zimskog perioda. Zadnje svakako potvrđuju oni koji se bave uzgojem, te kažu kako brancin zimi konzumira višestruko manje hrane. Što se tiče slabijeg ribolova u najtoplijem dijelu ljeta, prvenstveno veći primjerci prava su rijetkost, a razlog tome je što brancin traži hladniju temperaturu vode i dakako voli mir…

Ovaj puta ćemo se zadržati na dobu godine kada bi šanse za ulov trebale biti najveće, uzevši u obzir iskustvo prosječnog ribolovca brancina i najčešće primjenjivane tehnike kod nas, kao što su silikonske i površinske varalice.

Ono što valja uzeti u obzir je činjenica da je svaka godina drugačija te da se populacija brancina s obzirom na sve topliju temperaturu mora polako širi na ostala (hladnija) područja, na kojima ga ranije nije bilo. Generalno, u pogledu sportskog ribolova, smatra se da su ulovi brancina sve rijeđi, ali kada govorimo o tome, neophodno je uzeti u obzir situaciju da sve više ribolovaca lovi više manje na istim pozicijama i to generalno istim pristupom. Stoga je i to jedan od razloga što se slabije lovi, što je logično, ali to ne znači da je ribe baš toliko manje koliko se smatra. Sigurno je pak da se odrasla populacija brancina proširila na druga područja u potrazi za odgovarajućom temperaturom mora. Koliko im je temperatura od stupanj – dva, naspram idealnoj temperaturi mora važna, govori i činjenica da je ulovljeno mnogo jedinki, kojima je na takvim “sporednim” lokacijama hladnijeg mora, u želucima nađeno mnogo hrane biljnog porijekla, a na koju su se radije navikli nego ostali u području toplije vode. S obzirom na to, lako dolazimo do zaključka kako je brancin u pogledu hrane vrlo prilagodljiv te kako će radije promjeniti svoj prehrambeni meni, nego ostati negdje gdje mu ne odgovara temperatura vode ili pak sve češće prisustvo čovjeka.

Brancin će dakle napasti svašta od plijena ako mu se nađe na putu, a posebno veće jedinke kada pređu nekoliko kilograma, da bi zadovoljile dnevnu potrebu za hranom, često se dobrim dijelom ponašaju i kao strvinari, s time idu do te mjere da se u želucima zaista velikih brancina nađeni komadići plastične ambalaže, vrećica, plastičnih žličica, ali i repova od štakora. Brojna svjedočenja, snimke i analize govore o tome kako se najveće jedinke brancina nikad ne probijaju kroz populaciju manjih riba tijekom plime, odnosno za vrijeme perioda hranjenja, već stoje nešto izvan zone u koju ulaze tek i ako se manje jedinke sklone iz zone tokom jedne plime.  Smatra se kako je takvo ponašanje većih jedinki uzrokom njihovog oportunizma kao i razlog prehrambene raznolikosti, koje ih ujedno prisiljava da budu i strvinari.  Iz tog razloga se veliki primjerci najčešće love u periodu stajanja vode, odnosno onih maksimalno pola sata na prijelazu s oseke na plimu i obrnuto, kada se manji primjerci nisu uputili na hranjenje.

Brancina ćemo naći tamo gdje mu u određeno doba godine to omogućuje odgovarajuća temperatura vode, a kada uz to ubacimo i period mrijesta, tada brancin postaje još rigorozniji po pitanju temperature. Upravo iz tog razloga, ukoliko se love onda su to mahom manji primjerci u kasnijem dijelu jesensko-zimske sezone, te se potvrđuju razmišljanja, ali i istraživanja, kako su veći i zreliji primjerci otišli od obale na mrijest.  Jesen, kao period pred mrijest, uvijek je vrijeme u kojem se brancin obilato hrani, iz navenog razloga tada ga je i lakše uloviti. Ujedno, količina odraslih jedinki u tom periodu, u najvećem broju nalazi se u priobalnom dijelu, dok ne krene njihova migracija u dublje vode na mrijest, no ono što je zanimljivo je to da ne migriraju apsolutno sve zrele jedinke, a i one koje migriraju tu radnju obavljaju kroz otprilike mjesec dana, pa i više. Upravo takva situacija odgovor ja na pitanje “ima li nekog pravila?”. Pravilo u suštini ne postoji, jer prema navedenome, sasvim je moguće da ulovite kapitalca recimo 31.12., kao što je to moguće i mjesec-dva ranije, no ono što je sigurno, kada govorimo o većini našeg obalnog dijela, jest to da su vam šanse za ulov višestruko manje, na taj 31.12., s obzirom na prethodnih mjesec dva.

S obzirom na jedno zanimljivo istraživanje koje ću komentirati u daljnjem tekstu, višegodišnje iskustvo mnogih iskusnih ribolovaca kaže, da kod brancina ne vrijedi pravilo “gdje ima malog – ima i velikog”, a to se prvenstveno odnosi na situaciju zaredanih ulova manjih primjeraka tijekom kasne jeseni ili zime, jer je tada gotovo sva populacija velikih jedinki otišla na mrijest. Ako se nađemo u takvoj situaciji, jedino ispravno što je potrebno učiniti u pogledu šanse za ulov veće jedinke je promijeniti lokaciju i onu prvu s manjim ribama ostaviti za početak iduće sezone. Za povećanje šanse za ulov većeg brancina, u kasnijem dijelu jeseni i početkom zime, potrebno je prolaziti što veći broj lokacija te neki ribolovci to rade obilazeći i po par desetaka kilometara.

S obzirom na ove specifičnosti vezane za migraciju našeg zanimljivog predatora, svaka jesen ima određena odstupanja u pogledu masovnijeg početka migracije u dublje vode. Kakva će biti ova godina, ne možemo predvidjeti, ali saznanja iz istraživanja Irskih znanstvenika oko zaljeva Cork daju odgovore na neka pitanja. Istraživanje je obavljeno označavanjem brancina, čiji bi se lokacijski podaci pratili akustičnim signalom. Istraživanje je bilo usmjereno na globalnu populaciju ribe jednog područja, a ne u smislu proučavanja idividualnog ponašanja određenih jedinki. Navedeno istraživanje pokazalo je da se nakon mrijesta 55% ribe vraća u isto područje, odnosno radijus od 16 km zone u kojoj su bile označene, dok se oni najveći primjerci kada dosegnu više od 70 cm dužine, redovito svake godine vraćaju na istu priobalnu lokaciju. Možda iz te spoznaje dolazi činjenica kako je takve veoma teško uloviti, pošto su dobro upoznati s onim što ih može životno ugroziti, iz tog razloga često se kaže kako takvi imaju tri doktorata. Istraživanje je također pokazalo kako one manje jedinke najkasnije migriraju, dok one veće odlaze prve. Od 1500 označenih riba, primjerci dužine preko 60 cm uglavnom su otišli između sredine listopada i početka studenog, a one manje također spolno zrele, ostale su do otprilike sredine prosinca. Što se tiče povratka u proljetno vrijeme, rezultati su mnogo više individualni za ribe oko 70 cm dužine, dok su jedinke veće od tih gotovo u pravilu stizale u priobalje krajem travnja, a one manje počele su pristizati krajem ožujka. Udaljenost od obale na koju su jedinke odlazile bila je i do 20 milja.

Naravno, istraživanje se odnosi na hladnije more od našeg, no dobiveni rezultati poklapaju se s datumima kao i kod nas. Očito je, s obzirom na to kako je najbitniji faktor razlika u količini stupnjeva od najniže do najviše temperature, a ne toliko egzaktno određena temperatura koja je univerzalna za odlazak ili dolazak ribe na svim područjima. S druge strane, specifična temperatura potrebna za razvoj larvi brancina uvijek je u svim morima ista, pa se tako mrijest, ovisno o području, odvija na različitim udaljenostima od obale, ovisno gdje se nalazi točka idealne temperature.

Kako mnogi ribolovci s nestrpljenjem očekuju jesenski lov, a mnogi pak ne žive na moru, za uspjeh je potrebno odabrati pravi period. Neki odu na vikend, a neki na više dana, no sve se to svede u globalu na par takvih ekspedicija tijekom sezone u hladnije doba godine. Kakva će ova jesenska sezona biti u ovom momentu ne možemo znati, ali iskustva iz proteklih sezona, kao i poneko istraživanje te mig lokalnog kolege, moglo bi biti dosta od pomoći. Stoga priča uskoro ide dalje…

Sastavio: Ozren Herold