BASS – OD PROLJEĆA DO JESENI

Za uvod ću Vam u slijedećih par redova pretočiti svoja prošlogodišnja iskustva sa vode, neke nove tehnike koje sam isprobao i vrijeme kada su mi one dale ribu više. Naravno da sam na standardne prezentacije, varalice i rigove dobivao ribu, no ponekad je trebalo promijeniti pristup i kritički sagledati situaciju, kao i što to zapravo naš mamac predstavlja u vodi. Mislim da je ovo zadnje najbitnije s time da izjavu treba proširiti na: što naš mamac predstavlja u vodi, gdje se nalazi i da li je pravilno prezentiran s obzirom na trenutne uvjete? Ponekad promjena veličine istog mamca (u istoj boji) zna donijeti promjenu kod ponašanja ribe. Jako rijetko mi se dešavalo da samo promjenom boje mamca uspijem zainteresirati ribu na napad ako prezentacija ostaje ista (navedeno ne vrijedi za izrazito mutnu vodu i npr. opciju bacanja ayu ili chartreuse boje). Uz nabrojano, na prvo bih mjesto stavio prezentaciju, no u malo širem smislu. Ove sezone, možda kao nikada do sada, bacao sam različite montaže ovisno o sloju vode gdje se riba nalazi, dobu godine, temperaturi i prozirnosti vode. Prema onome kako se riba ponašala rekao bih da je cijela sezona bila atipična u odnosu na prošle. Isto je tako činjenica da se isplati odgledati veliku većinu Bass elite tekmi sa You tube-a, koliko god se činilo da njihove i naše ribe nemaju veze jedne s drugima. U skladu sa navedenim, nabrojao bih par tehnika i prezentacija u realnom ribolovu bassa (većinom s obale) koje kod nas nisu toliko korištene.

NED RIG (prespawn period / sredina proljeća)

Ove sam sezone preskočio pred-mrijestni period na jezeru gdje sam očekivao 60-ku. To je poput onoga kad se spremaš na nešto cijelu zimu i onda dođe proljeće pa začas počne ljeto…

Predmrijestni period bih opisao sa traženjem bassa na natjecanju u Belavaru. Bio je kraj travnja, tekućice su bile visoke, pa je to imalo utjecaja na vodostaj jezera u pograničnom području između Mađarske i Hrvatske. Robi i ja smo imali taktiku ciljati sjevernu stranu jezera koja je bila nešto plića, barem prema Google mapsu. Bila je zaklonjena od hladnog sjevernog vjetra te primala najviše sunčeve svjetlosti tijekom dana. To je teorija. Praksa je pokazala da je sjeverna strana bila potopljena u tolikoj mjeri da je trska virila vani samo u vršnom dijelu, bijela riba je veselo lupala na sve strane i zaključili smo da tamo bassa nema, tj. barem nismo vidjeli niti jednog. Odvozili smo još malo po toj obali, pitchali u granje i pored trske te se zaputili na suprotnu južnu obalu. Od svega, ja sam izvukao poveliku ljusku od šarana zakačenu na samoj sredini oštre worm udice. Kako sam i spomenuo, nivo jezera je bio visok, a mi smo prvi puta bili na tome jezeru. Povremeno smo palili sonar ne bi li našli prijelaze ili sprudove za koje smo smatrali da bi mogli biti zanimljivi ribama za mrijest. Nda…Ribu smo našli na klasičnoj poziciji, tj. kosoj položenoj šljunčanoj obali koja se nastavlja pod tim kutom u vodu, malo hlada, malo sunca. Voda je bila hladna, blago mutna, a ribe ne previše zainteresirane. Od prije par godina imam iskustvo sa jedne od domaćih šljunčara, a to je da u tome periodu pali smo dno. Svake godine najobičniji jig i shad rade čuda. Ponekad može i klasičan weightless rig, ali se po učinkovitosti ne može mjeriti sa brzim propadanjem i sporom prezentacijom na dnu. Sa svime nabrojanim, tunirani NED RIG mi se činio kao razumna opcija pošto smo lovili pored loma i obična jig glava bi odmah ostala u grani.

Što je Ned rig? Originalno su prezentaciju smislili Ameri, kao finesse tehniku za Maloustog bassa, da bi nakon toga tehnika doživjela nadogradnju preko firme Z Man i njihovog TRD-a, od patentiranog Elaztech materijala, tj. 2.8’’ plivajućeg podebljeg senkolikog silikonca na običnoj jig glavi. Kod korištenja originalnog Z Man TRD-a, jig nakon pada na dno stoji uspravno radi plivajućeg silikona pa mikro pomicanja slojeva vode na dnu daju dojam ribice koja se hrani. Naravno da pomicanjem vrha štapa možemo pojačati skakutanje na dnu, a sam pomak varalice bi trebao biti jednolikim namatanjem role i ponovnim padom na dno uz napetu strunu. Prvi TRD-i su se prodavali sa tri jig glave zajedno u paketu sa silikonom, ali su onda direktori prodaje shvatili da mogu te “Mushroom” jig glave (glava je tupastog oblika gljive, a udica na sebi ima kontrakuku da bolje drži silikon) prodavati odvojeno. Ono što je bitno, je to da ukoliko izvadite silikon iz vrećice, morate ga držati odvojeno od drugih guma da ne bi došlo do topljenja silikona, pošto je TRD poprilično agresivan i otapa sve oko sebe. Ned rig sa običnom jig glavom možemo koristiti na čistom terenu. Čim se na putu nađe neko granje – placovina. Da si skratim muke stavio sam TRD na worm udicu i dodao flexy head. Cijela montaža je fleksibilnija, ima više ’’života’’, no silikon se ne drži tako dobro kao na originalnoj udici sa kontrakukom. U međuvremenu je originalna jig glava dobila zaštitu u obliku tanke žice, poput one na bass jigu, no mogu reći da poslije ove varijacije sa worm udicom nisam imao potrebu kupovat takav jig za zaštitom. Realizacija je i više nego dobra. Ned rig ima svoju primjenu skoro cijele godine, pogotovo za dane kada riba traži finesse pristup. Nabavio sam i veći tzv. Big TRD od 4’’, no u usporedbi sa manjim bratom mogu reći da gubi bitku u lovnosti. Valjda stoji ona oko kikirikija i punog želuca. Da ne bi bilo da sve ostaje na bassevima, na tom natjecanju u Mađarskoj sam dobio i par lijepih običnih grgeča, tako da primjena tehnike ide i na druge riblje vrste.

NEKO RIG (početak ljeta)

Neko rig izmišljen je u Japanu, a zapravo je otežani wacky rig na tupom kraju Senka kako je prikazano na slici.

Za njega je dovoljan ‘Senko’ od 4’’ do 5’’ ili neki neki malo deblji worm, O ring gumica tj. bužir na koji se kvači udica te otežanje na donjem dijelu varalice. Isto kao i Wacky rig, tako i Neko rig povlačenjem mičemo u trbuhu varalice i oponašamo aktivnu ribicu na dnu, samo s više akcije nego u usporedbi sa npr. Ned rig-om. Prva otežanja sam radio od plovkaroških torpila koje bih umetao u tijelo silikonca pa potom ljepio trenutnim ljepilom da ne ispadaju, no sada sam si složio okrugla olovna otežanja koja na sebi imaju spiralu koja se uvrće u silikon. Ovakvo otežanje ne spada van koliko god jako zamahnemo štapom. S druge strane olovo direktno dira dno pa imamo puno bolji kontakt sa preprekama. Naravno da otežanja za Neko rig ima i za kupiti, no zašto trošit novce kad dio pribora možemo napraviti i sami.

Neko rig spada u domenu življih finesse prezentacija, pa daje dobre rezultate kada je riba opreznija. U ovisnosti od težine olova na kraju silikona, montažu možemo koristiti i na vrlo bistrim vodama, kada brzo propadanje na dno ima smisla tako da riba ne primijeti nešto sumnjivo. Obrnuto je na zamućenim vodama kada je bolje koristiti lakša otežanja radi sporijeg propadanja. Tehnika mi se najbolje pokazala povlačenjem preko sprudova, na prijelazima u dubinu i kosinama. Pomicanja vrha štapa bi trebala biti takva da mamac ne odižemo od dna, dok s druge strane varalica veselo skakuće i vibrira u trbuhu. Zato kažem da je odabir olova u odnosu na dubinu i zamućenost vode jako bitan. Za bistru vodu poželjno je i preteško olovo, dok za mutnu vodu neka olovo bude na granici da pomicanjem vrha štapa ne odižete varalicu s dna i da imate kontakt sa dnom, tj. neka minimalna težina s kojom prolazite. Srednje zamućena voda je nekako standard kod nas i tu bi zlatna sredina trebala odraditi svoje. Oko odabira boje gume za ovu tehniku pokušavam se minimalizirati koliko god ide pa su mi iskustva slijedeća:

Bistra voda – crna (definitivno najbolja) i green pumpkin

Blago zamućena – green pumpkin

Mutna voda – bijela i chartreuse

Dalekometni vobleri ili ‘’Bez čamca si bogec’’ (sredina ljeta)

Mi u Hrvatskoj nemamo nepregledna jezera na kojima je dozvoljeno loviti iz čamca, stoga je velika većina nas prisiljena loviti sa obale. Nisu velike ribe slučajno dalje vani gdje rijetko tko može dobaciti bilo kakav mamac i kvalitetno ga prezentirati. Igra sa long cast voblerima krenula je prije par godina i svake godine dobijemo par dobrih riba na njih. O čemu se radi? Baci koliko god daleko ide i tvičaj u skladu s bistrinom vode. U bistroj vodi vobler bi trebao biti prezentiran tako da imamo velike twitcheve, tj. otklone štapom i kratke pauze, da riba ne primjeti kako se ne radi o živom mamcu. Boja voblera za bistru vodu ide od prozirnih ghost varijanti, pa do onih sa flash bokovima koje daju bljesak na suncu. U zamućenoj do mutnoj vodi, pauze bi trebale biti duže, a boje voblera intenzivnije te potencijalno sa flashom. Ovdje su poželjni suspend vobleri, kako se u pauzi ne bi dizali na površinu. Moj favorit je stari Daiwa TD minnow 1121. Imam dva komada, jedan u ayu a drugi u ghost varijanti i na oba dva su stavljene STORM-ove olovne trakice (na trbuh) da vobler dalje leti. Otežanja pridonose mirnijem letu i doduše nešto smanjuju akciju voblera, no on sam po sebi ima jaku vibraciju, pa sve u svemu dodano otežanje nema toliko utjecaja na lovnost. Drugi po redu je Daiwa TD minnow 1091 koji je suspend i ne zaostaje kada su u pitanju nešto manje ribe. Moram spomenuti i Zipbaits Zabula ZBL System minnow 123F (e jesu mu dali ime). Vobler leti jako daleko, baca flesh da je to milina i što je najbitnije lovi velike ribe koje se sa dna dižu vidjet što je to tako primamljivo ispod same površine. Proizvodi se još uvijek i ima ga za kupiti na ebayu, pa uz par klikova dolazi u Hrvatsku na vaša vrata. Nije jeftin, ali vrijedi svake kune.

Rapala je od prije par godina odlučila stat uz bok japanskoj twitch konkurenciji i izbacila svoj Shaddow rap. Njega bih preporučio u dane kada lošije vrijeme blago ohladi vodu i ribe postanu opreznije ili recimo kad dobrano zakoračimo u jesen. Blago tonući vobler, dolazi u shallow i deep varijanti te što je najbitnije lovi. I to jako! Boje birajte prema vodi na kojoj lovite, a u skladu sa gore ranije navedenim (bistra/zamućena/mutna) vodama.

Glavinjare (dan kad je ljeto završilo…meteorološki gledano)

Svake sezone, neka prezentacija ili određena riba obilježe mi godinu. Protekle 2018. to su definitivno bile glavinjare! Koristio sam ih i do sada, u većoj ili manjoj mjeri i to većinom prokušane modele tipa Rapalinog Clackin’ rapa i nekih Daiwinih modela, no nikako da se bilo koja uzdigne iznad svih po lovnosti i širini primjene. Nakon jednog telefonskog razgovora i iskustva reprezentacije na svjetskom prvenstvu održanom na Bolseni, došao sam do informacija kako su uvjeti tamo slični kao kod mene doma. Duboka voda, prolazi spora prezentacija sa vibrom uz samo dno, tipa slow rolling spinnerbaita, deep runner crankova, određenih glavinjara itd. Kod mene isto duboka voda, koja je tada bila blago zamućena, duboki sprudovi razbacani po cijeloj površini jezera i unutra ribe koje su vidjele sve i svašta kroz sezonu. Samo da napomenem da je ove godine unatrag gledano u ukupnosti palo najmanje “pedesetki”, barem u mojoj ekipi. Razmišljam o glavinjarama koje imam, kopam po kutijama i pod ruku mi dolazi kopija Sebile Flatt shad glavinjare koju modificiranu u obliku, otežanju, a i super realističnim bojama radi ekipa Hannibal luresa iz Loznice (SRB). Na bivšem poslu smo zajedno surađivali te je od toga vremena ostalo par uzoraka sa kojima su se iznimno uspješno lovile grabežljivice na velikim tekućicama. Ja sam do tada na te glavinjare u silikonskoj izvedni dobio tek par bolena i mrena na Dravi. Nisam ih previše bacao da budem iskren.

Razmišljajući kako i što prezentirat da se može kvalitetno vodit uz dno na 5-13m dubine biram tu glavinjaru od 9cm i 40g. S čime to bacat? Imam jedino Norstream do 28g koga sam preradio u spin verziju. Slijedeći je dan očigledna promjena vremena. Najavljuju zahladnjenje već neko vrijeme i ona promjena od prije dva tjedna samo je bila predigra za ovo. Vjetar puše, a oblaci se mijenjaju i svako malo šaraju nebo sa tamnim bojama. Dolazim na vodu i u prvih pet minuta bacam gume oko sebe, no sine mi kako u džepu imam glavinjaru, ali bez udica. Na brzinu gore monitram udice i bacam to teško čudo. Do dubine od cca 5m gdje je bio početak spruda, varalica je došla takoreći odmah i isto tako pala u gustu travu. Vadim van salatu, čistim udice i razmišljam kako sam se ipak možda zaletio uzevši 40g varalicu, jer je to praktički nemoguće vodit na stajaćicama koliko god duboke bile. Naredni zabac je bio 5-10m dalje. Opet varalica odmah pada na dno, pokušam je što više vertikalno trznut, da je dignem iznad trave i nakon prvog namotaja imam ribu. Vesela 40-ka gleda mene, gledam ja nju i gledam okolo da li nema kakva skrivena kamera??? Puštam ribu i u narednom zabacu opet imam bassa. I tako još dva puta za redom! Dolazi prijatelj te me gleda odozgo sa uzvisine kada imam trkac i vadim petog bassa u 15min. Selimo se na drugu poziciju gdje imam još tri ribe uz par nerealiziranih udaraca. Na drugoj strani jezera vadim još dva, udarili u propadanju, vani na daljini od oko 50m (wtf?). Ne vjerujem sam sebi što se događa…trenutno sam na 10 dobrih riba u sat i pol ribolova. Dolazim do obale gdje je bilo akcije, pošto je frendu malo prije spala riba preko 50cm i to na FT vobler. Stajem uz grm i naravno bacam glavinjaru, koja brzo stiže na pretpostavljenu dubinu oko 4m. U 4. ili 5. prolazu imam jak udarac i gubim ribu na samoj površini, a sve radi toga jer sam blago otpustio kočnicu na roli, baš iz razloga veće ribe i potencijalnih bijegova pod nogama. Opet stežem kočnicu i par minuta nakon toga udarac, snažna borba i u podmetaču je debeli bass. Urličem i skačem pošto me adrenalin pere na najviše, a sve zbog ribe od 54cm!

Pola sata nakon tog selim na drugu stranu grma i kroz isti scenarij te paralelnu prezentaciju dobivam ribu od 52cm. Taj dan je to bila 12. riba, s time da su dvije bile preko 50, a ostale od 30-40cm. Naredni dan je definitivno hladnije i to za 15’C. Sav nabrijan bacam glavinjaru i u letu mi puca FG spoj, pa tako jedina varalica u toj boji i težini leti daleko, najdalje…no, tu priča ne staje. Prijatelj taj drugi dan dobiva dvije lijepe ribe na model Druid (9cm, 40g) iste boje varalice – potočnu pastrvu. U ponedjeljak zatišje, ali samo prividno. Povlačenjem glavinjare uz samo dno na cca 12m dobivam ribu od 51cm. Dva tjedna kasnije na Sebile model od 50g (!!!) imam dva lijepa bassa i gubim oba dva na površini. Udarci, kontra i sve to je bilo po priručniku, no izgleda da su ribe radi bistrije vode uzimale opreznije i nisu toliko gutale varalicu kao prije dva tjedna. Druga stvar su bile udice koje su bile otupile radi kucanja u šljunčano dno i koje sam zaboravio prekontrolirati te zamijeniti. Škola na vlastitoj koži najviše košta.

Definitivno je promjena vremena taj dan odigrala svoje, no promjenom pristupa i prezentacijom mamca kroz jaku vibraciju uz samo dno (pretežno cijelom dužinom zabačaja što je jako bitno), došao sam do rezultata koji su mi definitivno obilježili sezonu. Naravno da mamac mora biti takav da vam omogućuje takvo nešto. Komparirajući glavinjare koje su mi bile dostupne, jedino sam kod tog modela našao karakteristike koje su mi bile dopuštale odraditi takvo nešto: brzo propadanje, široka amplituda kod najmanjeg povlačenja, a koja se postepeno smanjuje kako brzina povlačenja raste. Dubokoroneće crankove, koje sam imao u asortimanu, nisam mogao bacati toliko daleko kao tu glavinjaru, dok s druge strane kod crankova trošim 30% ukupne daljine zabačaja kako bih ga doveo na određenu dubinu, a koja sigurno nije 13m, tj. uz samo dno. Još kad se sjetim kako je dvije godine strpljivo stajala u kutiji…znam samo da više neće.

Rezime

Širina tehnika s kojima raspolažemo na vodi, u velikoj većini slučajeva presuđuje da li smo uspješni ili ne. Kako sam naveo na početku, svoj pribor pokušavam što više minimalizirati, pa tako više ne teglim dvije torbe, nego samo jednu i to onu oko struka. U njoj se nalaze samo one varalice za koje definitivno znam da ću ih bacati. Isto vrijedi za popratni pribor te rezerve koje su se nagomilale, pa sam jedno vrijeme nosio skladište robe na leđima. Određeni vobleri love, određena otežanja koristimo 90% vremena, dok određenim gumama nije mjesto u kutijama ako ne mislite gomilat pribor. Pod time bih se vratio na početak teksta i prezentaciju u širem smislu, tj. ako vučemo carolina rig po dnu svejedno je da li je na kraju worm ili lizard. Puno je bitnije da li imamo kontakt sa dnom, kojom brzinom privlačimo i na kraju da li je riba uopće uz dno? Za navedene tehnike koje sam gore opisao ne treba neka prevelika sprema, niti ne znam kakva tehnička podloga i predznanje da bi se došlo do rezultata. Većinu vremena su tu kao Plan B, jer predstavljaju nešto što će vam pomoći da ulovite opreznije ribe koje su možda već bile na udici. Kada na natjecanju svi love dobro onda vi ili morate loviti više ili morate loviti istom brzinom, ali veće ribe. Bass je oportunista pa će bez razmišljanja uzet plijen u koji ne sumnja, ali samo zato jer je mamac pravilno prezentiran. Kako znati da nešto dobro radimo? Na to vam ukazuje često zujanje kočnice na roli. Meni se protekle sezone to par puta desilo, većinu puta kada sam nešto promijenio u pristupu ili načinu razmišljanja. Ostatak vremena ili je prosječan dan na ribolovu ili krivim mjesec, prebistru vodu itd. Ponekad samo slikam Lupija sa ribama…eto.

Pozdrav od Froga…