Spinnerbait naš svagdašnji

U zimskim hladnim danima, kad su vodostaji veliki, a večeri duge, vrijedne ribičke ruke uvijek nešto izmišljaju i rade. S obzirom da kompa i ja trošimo priličan broj spinnerbaita kroz sezonu, skužili smo da nam je isplativije raditi ih doma, nego kupovati. Nije sve niti u novcu, jer pretvoriti svoju misao u stvarnost  i napraviti nešto što je funkcionalno  poseban je osjećaj, još ako se na takav uradak da prevariti i pokoja ribica, užitak je nemjerljiv. 🙂

Što je spinnerbait?

Spinnerbait je tonuća varalica koja se proizvodi i koristi od početka prošlog stoljeća. U početku kao temeljni model imenom Twin Spin, kojeg je izumio izvjesni Shannon 1917. godine, a u današnjim oblicima se u SAD-u koristi od sredine prošlog stoljeća. Sastoji se od čvrste žice – osnove tijela, izvedene u obliku vodoravno položenog širokog slova “V”, jednog krilca na izdignutom kraku spojenog za tijelo vrtilicom, te još najmanje jednog krilca spojenog rotatorom za žicu ispod gornjeg krilca uz pokoju ukrasnu perlu. Otežanje tipa “Bullet” fiksirano je na donjem kraku žice, s ukrasom (“kićankom”) na predimenzioniranoj jednokukoj udici ulivenoj u otežanje. Uz navedeno “Bullet” otežanje, postoje i plosnata otežanja gdje se žica kreće slobodno što doprinosi težem kvačenju i dodatnom provociranju ribe. Tijelo varalice u obliku slova “V” razgrće mekše prepreke pri vođenju, dok se zbog elastičnosti odbija od tvrđih. Gornje krilce se na žicu kvači preko vrtilice ili rjeđe najobičnijom alkom, koja pak ograničava rotaciju krilca. U slučaju dvokrilnog spinnerbaita krilca su obično kombinacije dva oblika, npr. gornje krilce je “Willowleaf” tipa, a donje “Colorado”, međusobno suprostavljena konkavnim udubljenjima. Na nekim spinnerbaitima montirano je posebno “jointed” krilce, napravljeno presijecanjem krilca na dva ili tri dijela te povezano alkicama u jednu cjelinu, što osim rotacije stvara i dodatnu provokaciju lelujanjem.
Kod spinnerbaita, dubinu do koje može potonuti i brzinu potonuća uvjetuje osnovno otežanje te ukrasi na udici (suknjica), koji zbog svojih neupijajućih ili plovnih svojstava sprečavaju brzo tonjenje spinera, a veliku ulogu ima i przina privlačenja, dok vibraciju uvjetuju veličina i oblik krilaca. Glavna svojstva spinnerbaita su dobro raspoređen balans i daleki precizni izbačaj (ovisno o modelu), mogućnost pretraživanja svih slojeva vode, faktor iznenađenja koji nastane pri pljusku na površinu (što je ujedno i jedna od tajni vođenja spinnerbaita), jaka vibracija pri privlačenju i optički efekat – bljeskanje rotirajuće površine krilca, pulsiranje žice i trakastog ukrasa, vibracija dodanog silikonskog mamca na udicu, te zveckajući efekt…

Dakle, kako napraviti spinnerbait?

Prvo se treba domoći dijelova i to po mogućnosti što kvalitetnijih te što jeftinijih. Snalazimo se svakako, od Ebaya do domaćih proizvođača. Spinnerbait je vrlo kompleksna varalica koja istovremeno ima vibraciju, zvučnu i vizualnu komponentu, dakle napada sva čula grabljivice. Sastoji se od devet osnovnih dijelova.

Krilca (eng. Blades) – daju spinnerbaitu vibraciju i reflektiraju svjetlost prilikom vrtnje te time privlače ribu. Ima ih raznih vrsta materijala, oblika i boja, najpopularniji su tipovi Colorado, Indiana i Wilowleaf. Colorado zbog oblika daje puno veću vibraciju od Wilowleaf-a. Mogao bi samo o krilcima napisati dvije stranice teksta, ali zaista nema potrebe za tim. Ta tri tipa pokrit će vam skoro sve situacije na vodi, pogotovo ako su silver i/ili gold hammered. Mi ih kupujemo gotove na Ebayu. Lako se naprave i kod kuće, ali su toliko jeftini da se zbilja ne isplati takvo što raditi. Bitno je da unutarnje krilce bude manje od vanjskog, kako bi spinnerbait lijepo radio. Unutarnjih krilca može biti više od jednog. Atraktivnost se postiže korištenjem krilaca u srebrnoj, bakarnoj i zlatnoj boji ili bojanjem istih u različite provokativne boje te reljefnom obradom konveksno izbočene površine u obliku krljušti, rupa, kanala i slično, kao i lijepljenjem prizmatičnih ili holografskih folija.

Vrtilica (eng. Swivel) – služi da bi se krajnje vanjsko krilce, vrtilo oko svoje uzdužne osi. Gotovi spinnerbaiti imaju uglavnom vrtilice sa ležajem, ali one nisu jeftine pa će poslužiti bilo koja obična vrtilica. Iskreno nisam primijetio nekakvu razliku u vrtnji krilca, no primijetio sam da vrtilice sa lagerom vole brzo zahrđati iznutra te tada prestaju biti vrtilice. Vrtilica također ima na Ebayu  i mogu se nabaviti za bagatelu. Možete uzeti one sa kopčicom te na taj način lagano izmjenjivati krilca na licu mjesta, ovisno kakvu vibraciju i boju želite.

Split ringovi – znamo čemu služe… Za veliki broj komada pravac Ebay, no naravno nisu skupi ni u našim ribičkim dućanima.

Perle (eng. Beads) – plastične, staklene ili metalne “kuglice” koje se montiraju na žičanu formu i služe da odvajanje unutarnjeg/unutarnjih krilca od vanjskog, odnosno jedno od drugog. Također reflektiraju svjetlost, a staklene i metalne imaju i zvučnu komponentu.

 

 

Rotator (eng. Clevis) koji služi da bi se unutarnje krilce (ako ga ima) vrtilo oko žičane forme. Rade se od plastike, mesinga, bakra i aluminija. Lako ga možete napraviti i sami od bakrene žice.

 

 

Žičana forma (eng. Wire Arm) – koristimo metrice čelične nehrđajuće žice debljine 1 i 1.2 milimetara, ovisno o pretpostavljenoj namjeni.

Olovna glava ili olovno otežanje – oblici su ograničeni maštom (ili potrebom) ima ih zbilja svakakvih. Mi koristimo originalni Do-It kalup za Fish head glave sa tri gnijezda, težina 7, 10.5 i 14g. Nije nužno imati kalup, ali pojednostavljuje posao i sve izgleda malo profesionalnije. Gotova otežanja možete na kraju bojati termo bojama u prahu, a možete ih ostaviti i u originalnoj olovnoj boji, ribama ne smeta.

Silikonska ili gumena “suknjica” (eng. Skirt) – je ono što udahnjuje život spinerbajtu te ga čini primamljivim za ribe. Suknjica mora biti kvalitetna. Osobno više volim gumene od silikoskih, jer ljepše pulsiraju, premda dosta kraće traju. Naručio sam uzorke od raznih proizvođača i na kraju odabrao jednog koji se je pokazao najboljim. Osim za spinnerbaite, suknjice će vam kasnije poslužiti i za buzzbaite, chaterbaitove i bass jigove….što je samo nadogradnja na spinače.

Udica – prvenstveno preferiramo udice ravnog vrata veličine 3/0 i 4/0 sa sitnim okom proizvođača Eagle Claw. Te udice su oštre i dovoljno jake, pa nema šanse da se razvinu, tj. da popuste u štučjim odnosno bassevim ustima. Na osnovnu udicu volimo montirati i takozvani Trailer Hook, odnosno još jednu udicu sa velikim okom kako bi realizacija bila što bolja.

To bi bili osnovni dijelovi svakog spinnerbaita. Naravno, možete pustiti mašti na volju i igrati se, povećati atraktivnost varalice dodajući zvečku koja će pojačati zvučnu komponentu, montirati razne silikonske varalice na udicu (trailers), spužvicu na vrat udice koju ćete tretirati atraktantima (nadipati) itd. Mogućnosti su nebrojene…

Kako bi sastavljali spinnerbaite, potrebno je nabaviti set raznih kliješta. Sjekaće sam uzeo od starog sa gradilišta, kombinirke od susjeda Jože dok je bio pijan, a kliješta za lakšu manipulaciju sa ringićima (eng. Ring Pliers) sam napravio sam, navedenom sam još dodao set malih, ali vrlo upotrebljivih kliješta iz lokalne željezare. Kad kompletiramo kliješta i nabavimo materijal, ostalo je lako kao pekmez.

Počinjemo sa žicom. Možete kupiti gotove žičane forme na web shopovima, ali mi ih radimo sami. Postoje gotovi alati za savijanje žičanih formi, no zbilja nije problem to napraviti kliještima.

Žicu smatram jednom od najvažnijih dijelova spinnerbaita. Nabavljamo metrice od nehrđajučeg čelika debljine 1 i 1.2 mm (navedena debljina žice pokazala nam se idealnom) te ih siječemo na komade određene duljine…ovisno koliko veliki spinnerbait želimo. Prilikom prijašnjih izrada, koristili smo žicu namotanu u kolut, no tu se javljao problem sa ravnanjem, stoga spinnerbait iako funkcionalan, nije nikako bio oku ugodan. Žičana forma može se složiti sa zatvorenim okom (eng. Looped Eye, Twist Bend, Safety Pin Coil) i otvorenim okom (eng. R-bend Eye, U-bend Eye).

Kolege i ja navikli smo na kopče, stoga volimo formu sa zatvorenim okom, dok recimo ameri vežu najlon direktno na spinnerbait pa više koriste otvoreno oko. Ako ste kupili gotovi spinnerbait sa otvorenim okom, a želite koristiti kopču, ne očajavajte….gumeni bužir, malo žice, gumica za kosu ili iz gaća spašavaju situaciju, nataknete na žicu i kopča vam više neće bježati po krakovima.

Na žičanu formu ide udica, montirana tako da je ni vrag ne može iščupati sa žice, čak i kad je ne bi zalili olovom. Udica je drugi od tri najvažnija dijela spinnerbajta. Kao što smo naveli, koristimo uglavnom Eagle Claw udice veličine 4/0. Kad se žičane forme sa udicama spoje, kreće priča sa lijevanjem olovnih glava. Dakle imamo gotove žičane forme sa udicama na čiji spoj je potrebno naliti olovo željene težine, osobno preferiramo glave težine 14 grama. Navedena težina pokazala se kao optimalna, jer leti daleko i može se voditi u svim slojevima vode. Tu dolazimo do trećeg bitnog dijela, a to je kalup za lijevanje olova. Kalup koji koristimo je original Do-IT, sa tri gnijezda i tri težine olovnih glava “fish” oblika. Lijevanje treba odraditi na otvorenom prostoru, iz razloga što su olovne pare izrazito toksične. Imajte kožne radne rukavice u blizini, jer uvijek treba primiti nešto vruće….naglašavam kožne, iz razloga što će gumene rukavice vruće olovo rastopiti u sekundi, pa ćete imati lijep vrući osjećaj olova i rastaljene gume na koži. Mi za vrijeme taljenja olova nosimo i maske na licu, ne iz razloga što smo ružni, već zato što svoje zdravlje nismo kupili na lokalnoj tržnici. Olovo koje talimo najčešće nabavljamo u obliku starih olovnih cijevi. Možete koristiti i ostale olovne oblike, recimo staro olovo za balansiranje kotača, samo takvo olovo morate dva puta topiti zbog udjela cinka u njemu. Prvi put kad se rastali, pokupiti sve nečistoće sa površine i dna žlicom za kavu  te imajte pri ruci jednu posudicu za eventualne nečistoće, jer staro olovo ih uvijek ima. Drugi put kad se rastali možete ga bez problema lijevati. Ljudi ta olova inače nerado koriste, no ne znaju reći zašto…čuli su da nije dobro…dobro je, samo je više posla. Olovo ima nisko talište, cca 330°C, pa vam je za taljenje istog, dosta bilo kakav plinski plamenik ili rešo na struju. Kad se olovo rastali, pustite ga još malo da postigne “lijevačku” temperaturu, koja je viša od temperature tališta. Mi olovo talimo u praznoj konzervi od mesnog nareska na koju smo montirali drvenu ručku. Pokazala se idealnom, jer nije debela, pa se vrlo brzo ugrije (olovo se brže tali) te nije velika odnosno teška, pa možete dugo i precizno lijevati. Još nešto, dobro operite limenku nakon što pojedete doručak ili paštetu, jer ukoliko ostane nečistoća, užasno smrdi. Na lijevoj strani limenke, ako lijevate desnom rukom, napravite špic cangama malu usnu, tj. savinite rub da bi preciznije lijevali. Ručka mora biti drvena ili od nekog drugog materijala koji ne apsorbira toplinu. Škarama za lim narežete komadiće olova (komadići se brže tope) i čekajte da se rastali.

Olovo se lijeva u kalup, u čije gnijezdo prije lijevanja umetnemo žičanu formu sa udicom. Olovo se brzo topi, ali se još brže hladi, stoga je vrlo važno da prilikom lijevanja kalup bude vruć. Ako kalup nije vruć olovna glava neće ispasti kako treba, jer će se olovo ohladiti na početku gnijezda i napraviti čep koji ne dozvoljava da se ispuni cijelo gnijezdo kako valja. Stoga savjetujemo da kalup stavljate na vruću ploču rešoa dok topite olovo ili ga grijete na neki drugi način. Tu je kožna rukavica obavezna. Kad je olovo dovoljno vruće lijeva se u kalup. Kod lijevanja, vrlo je bitno da vam se ruke ne tresu (zna se što se radi da se ruke ne tresu, haha). Kalup možete otvoriti već nakon par sekundi, čim vruće lijevano olovo promijeni boju….jasno je vidljivo kad se to desi. Izlijanu glavu rukavicama izvadite iz kalupa te stavite na dasku da se ohladi. Odrežite se sjekaćim kliještima višak od taljenja koji se ponovno može iskoristiti. Ukoliko se sve pripremi i organizira, lijevanje ide brzo i nema škarta. Ukoliko možete radite u paru, lakše je i brže. Radite na otvorenom i koristite zaštitnu opremu, čuvajte zdravlje. Izbjegavajte vodu u svim oblicima. Reakcija vrućeg olova i vode je vrlo burna i može vam nanijeti teške opekline.

Nakon što smo odlili glave, krećemo sa sastavljanjem spinnerbaita. Tu ne možete pogriješiti, stoga pustite mašti na volju. Igrate se različitim krilcima, perlicama, suknjicama. Vrtilica može biti i obična kineska, za kikiriki se dobije 1000 komada. Jest da je bolja ona sa ležajem, ali njima su cijene paprene i ne trebaju vam. Ako se dogodi nakon nekog vremena da se krilce prestane vrtjeti, jednostavno zamijenite vrtilicu, no meni se doslovno to još nije dogodilo.

Split ringove također kupujte preko Ebuya za sitne novce, različite perlice imate u Hoby art shopovima, a možete i supruzi ili sestri razmontirati neki stari lančić ili narukvicu. Kvalitetne suknjice su već malo skuplja investicija, osobito ako uzimate veći broj komada, no nije to ništa strašno. Mi najčešće stavljamo silikonske, mogu se staviti i gumene ako ih možete nabaviti, dapače, ljepše rade od silikonskih, no imaju puno kraći vijek trajanja. Boje birate po želji…osobno preferiram bijele, crne i žute kombinacije.

Što se krilaca tiče, postoje mnogo svakakvih vrsta, boja, tekstura i oblika na tržištu. Osobno volim oblik vrbinog lista za bassa i klasično colorado krilce za štuku, najbolje srebrne boje i istuckane teksture (hammered), iz razloga što prilikom vrtnje odbija svjetlost u svim smjerovima te tako još više privlači ribu. Ujedno preporučam staviti dodatnu trailer udicu, koja se montira na osnovnu, iz razloga što se ostvaruje daleko bolja realizacija griza.

To je udica sa malo većim okom na koju se stavi gumeni bužir kroz koji se propikne osnovna udica. Osobno, stavljam Eagle Claw 3/0 za navedenu namjenu. Kad smo na kraju sve uzeli u obzir, izračunali smo kako nas spinnerbait po komadu košta oko 20 kuna, što je više nego prihvatljiva cijena. I to bi bilo to!

Zapamtite samo da spinnerbait nije nezakvačiva varalica, premda je takvom smatraju. Postoji mali trik kad je bacate u lom, recimo u samo granje gdje se najčešće skriva veliki bass, kod zabaca ne dopustite da slobodno padne, već prije nego dodirne vodu malo rukom štopajte špagu, malo skratite zabac, ali vam se spinnerbait neće omotati oko grane i nećete ostati bez njega (što se dogodi u velikom postotku slučajeva kada bacate sa obale). Spinnerbait je vrlo korisna varalica i ribe ju vole, može se voditi brzo i polako, može se jigati sa njom, dakle pokrivate sve slojeve vode. Zbog svoje težine i aerodinamike može se daleko zabaciti. Ne praštaju joj ni štuke ni bassevi. Koristite ju u granju ili kad imate panjeve na dnu, dobro se pokazala i na šljunčanom čistom dnu, no nije za travu i lopoč. Pokušajte čim više lupati spinačem u prepreke, bassevi to obožavaju. Igrajte se, zabavite i uživajte.

Spinnerbait nije nikakav problem napraviti i na terenu.

Znao sam se naći u par situacija kad bi za njega dao najskuplji vobler, a kutija ostala doma ili daleko u autu. Pošto u torbi uvijek imam par malih kliješta i nešto žice, snašao sam se sa onim što sam imao. Rastavio sam stari leptir i bass jig, našao nekakvu jig glavu ili in-line olovo i složio spinnerbait. Par minuta posla, a može spasiti dan. Slike sve govore.

Sastavio: Goran Ovčar Mladi

Foto: Robert Baričević Ross i Goran Ovčar Mladi

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•