U gostima kod Mišela Zadravca…

Nedavno sam pisao o Mišelu Zadravcu i njegovoj ideji i viziji s kojom je krenuo u svijet šaranskog ribolova…

No, radoznao kakav jesam, morao sam posjetiti Mišela u njegovom dućanu i tvornici te smo nakon ugodnog druženja u Murskoj Soboti nastavili u opuštenoj atmosferi na njegovom jezeru, gdje se pokazao kao prvorazredni domaćin, pa evo kratkog osvrta…

 

Dogovor oko posjete dućanu i tvornici krenuo je nedugo nakon objavljivanja članka o njemu, pa smo u par dana odredili termin posjete. Petak, moje radno vrijeme završava u 13:30 i krenem ja lagano prema Soboti. Promet nije previše gust i ja sam nešto ranije stigao na destinaciju.

Ulazim u dućan i tu me dočeka gospođa Zadravec, uvijek nasmijana i vesela, popričamo kratko i dobijem informaciju da Mišel dolazi ubrzo, pa ću malo pregledati dućan i okinuti par fotkica.

Dućan je skladno posložen, u većoj mjeri podređen ribolovu šarana, no ima dovoljno opreme i za ribolov plovkom kao i spinerskog programa. Sve u svemu interesantan dućan, a prema viđenom ni cijene nisu previsoke. Usput sam slušao posjetitelje dućana i njihove komentare, a pohvalno je što gospođa Zadravec, uz to što je „gazdarica“ dućana, zna dosta o ribolovu, pa daje poneki koristan savjet kupcima…

Dolaskom Mišela, selimo u ured na katu gdje mi pokazuje široku paletu proizvoda te vodimo interesantan razgovor o partnerima, načinu proizvodnje mamaca i „tajnama“ recepata, koje se kao i u svakoj vrhunskoj kuhinji brižno čuvaju.

Proizvodni proces u tvornici nije dozvoljeno slikati, zbog prethodno spomenutih tajni u procesu proizvodnje, no mogu reći da je vidljivo kako se pazi na svaku sitnicu i da unatoč mišljenju kako nije teško „smiksati“ kemiju za šaransku vrstu ribe, ovdje se vodi računa o svemu, pa ne začuđuje informacija da tvornica godišnje proizvede i proda cca. 300 tona raznih pripravaka za ribolov šaranske vrste riba, što je itekako podatak koji potvrđuje kvalitetu proizvoda.

Skladišni prostor je dobro popunjen, no veli Mišel da tu roba ne stoji, već je fluktuacija robe stalna i distribucija ide jako dobro, naročito iz razloga što oni proizvode smjese, mamce i hranu za neke od poznatih šaranskih marki. Spremio je Mišel, na testiranje, ponešto šaranskih pripravaka i mi krenusmo na put do jezera…

Dolaskom na jezero, dočekani smo od strane četveronožnog alarma, koji vodi brigu da nitko nije u strci i zbrci. Naime, rekao mi Mišel, a imao sam se prilike i osobno uvjeriti, da se pas ljuti ako netko trči uz jezero iz bilo kojeg razloga.  Interesantan peso održava red na jezeru… Hehehe

Odvezli smo se do mjesta na kojem je Mišelov sin lovio, a ja sam uzeo spin pribor i malo češljao uz travu. Nakon par minuta, čuo sam kako cvili senzor za zagriz (šaranski) te sam vidio da je mladi gospodin zategao i da drila ribu van. Nakon par minuta izvadio je ribu te je sanirao ubod sa antiseptikom, a nakon vaganja su je pustili. Lijepi primjerak od 8 i nešto kila, ostao je zabilježen u digitalnom formatu.

Nakon puštanja ribe, još smo malo popričali te se vratili do objekta na ulazu, gdje je kuharica pripremila lijepe porcije ciganskog pečenja. Nakon finog jela, Mišel me svojim vozilom odvezao do svog raja na zemlji, vikendice uz najstariji dio jezera, njegovo omiljeno mjesto za odmor i opuštanje. Jedna vikendica je već uređena, a druga je u fazi unutarnjeg uređenja i mogu reći, ono što sam vidio je skladno posloženo i s ukusom.

Moja posjeta bila je najviše informativne prirode i skupljanje dojmova o dućanu, jezeru i mom domaćinu. Mogu reći da je sveukupan dojam vrlo visok, jer sam pratio događanja kako u dućanu, tako i na jezeru, u konverzaciji sa gostima, ribolovcima i osobljem, pa objektivno mogu reći da je Mišel upravo ono što ljudi govore o njemu, uzoran domaćin i vrlo jednostavan i pristupačan čovjek, uvijek spreman za šalu, razgovor i savjet, ali i za dobru veselicu…  Što reći, pravi 100%-tni ribolovac!

 

Kako ni ja nikad nemam mira, tako sam i za boravka kod Mišela na jezeru ukrao nešto vremena da probam uloviti pokoju zubatu ribu, što mi je i uspjelo, doduše uz mali mig vlasnika o poziciji, dobio sam par lijepih ostriža.

I pao je dogovor! U 10 mjesecu ide mala ekipa vrsnih spinera na jezero probati ispipati grabežljivu ribu, pa se možda u dogledno vrijeme jezero otvori i za ljubitelje kapitalnih zubatih riba. Naime, svi poznajemo situaciju na vodi i znamo da u krugu od stotinjak kilometara fali par voda koje su namjenjene ribolovu grabežljivca, tako da bi ovo bilo idealno rješenje.

Zaključak je jednostavan! Slijedi sigurno još jedan spinerski nastavak priče o simpatičnom vlasniku Mišelu i njegovom jezeru, kojem će možda morati promjeniti ime, ako kakva neman zagrize…

Tko zna, živi bili pa vidjeli!!!  😉

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•