Kiše “jesenje”

UVOD:

Bablje ljeto tj. doba između ljeta i jeseni, kad je još dovoljno toplo da možete cijeli dan provesti vani, čak i po kiši, a opet dovoljno hladno da ribe počinju osjećati povećanu glad i obilno se hraneći,  pripremati se za zimu. Čekali smo jedan od takvih dana, a tko čeka – dočeka. Poklopio nam se jedan topli kišni vikend sa rasporedom naših najmilijih i dva šogora krenula su u željenu pustolovinu. Sve pripreme odradili smo još u tjednu. Pokret iz Zagreba bio je rano ujutro te nakon 2,5 sata vožnje stigli smo na cilj. Crkveni Bok, trenutno sveti gral za Hrvatski bassolov! Nisam bio dolje već dobrih 5 godina i sa zanimanjem sam promatrao vodu, kao i promjene koje su se dogodile kroz to vrijeme.

Voda je „nacrtana“ za grabežljivce, pogotovo bassa. Trava u 5 metarskom pojasu uz obalu, nagli prijelazi dubine, hrpa potopljenih panjeva i drveća, pontoni na stupovima, sve to izgleda savršeno… No neda se baš svakome potegnut do tamo, jer tada bivate lišeni „blagodati“ modernog načina života, a upravo to je ono što me još više privlači. Nisu bedasti ovi iz bass lige, haha. Kiša nas je pratila cijelim putem, temperatura zraka bila je nekih 13 stupnjeva, tlak nizak , oko 1012Hpa, ali stabilan, što je jako važno. Osobno, kad je tlak u konstantnom padu ili kada je viši od 1020Hpa, ne idem u ribolov. Miris ozona osjeća se u vlažnom zraku. Baš sve onako kako treba biti. Karte su bile dogovorene unaprijed, kao i čamac…puno hvala kolegi Aliji. Moram to naglasiti, kupujte karte i poštujte one koji brinu za tu vodu. Na ulazu u Crkveni Bok, sa lijeve strane imate oglasnu tablu sa brojem mobitela ribočuvara, najavite se, to je zbilja najmanja pristojnost koju možete pokazati. Slijede kratki pozdravi, kavica uz čašicu razgovora (čitaj domaće travarice) te presvlačenje i trk na vodu. Uvijek sam željan vode. Kad me ta strast napusti, mislim da će me i želja za životom također napustiti. Chelsea je također izgarao u želji za vodom i ribom….sve je kako treba biti. Let´s get started…

DIO 1. Goran Abramović Chelsea

Da vam netko ponudi 150 eura da cijeli dan stojite na kiši, vrrrrlooo vjerojatno biste mu rekli da je poremećeni sadist i duboko iskvarena osoba! Eh… Kad je u pitanju ribolov onda je sve, zaista sve, prihvatljivo i nema toga što nećemo istrpiti samo da bi uživali u drilovima. Ovaj put rujanska kiša definitivno je odlučila padati, ali i mi smo odlučili da se nećemo pokolebati. Šogi (Goran/Mladi), je spomenuo našu destinaciju među prijateljima te su informacije curile sa svih strana: gdje, kako, zašto i s čime. Upili smo sve detalje, kvalitetno se naoružali i krenuli u pohod…
Utrpali smo se na čamac i odvažno krenuli okomito na vodu pod suprotnu obalu. Voda je i po toj kiši izgledala fascinantno, točno onako kako čistokrvna voda za bassa treba izgledati. Ne znam kako je bilo Mladom, ali meni su se u glavi u isto vrijeme odvijale dijametralno suprotne stvari, odnosno miješao se sveopći mir duha s ubrzanim protokom uskomešanih misli o priboru te pitanjem kako započeti ribolov. Na kraju, jedan štap je dopao silikon, a drugi buzzbait.

buzzbaitsDa vam budem iskren u tom trenutku bio sam iznimno skeptičan o lovnosti buzzbaita. Da, vidio sam hrpu američkih filmića o njegovoj učinkovitosti, ali s druge strane vidio sam i o spinnerbaitu, koji meni nije niti malo legao. Kada smo se dokopali suprotne obale, odmah sam zabacio silikonac na texas montaži, dok se Mladi odlučio na buzzbait. Gledam ispod oka kako to lamače, lupa, pršti po površini pa taman krenem komentirati kako je to bedastoća, kada odjednom izranjaju poznata ogromna usta i pljusss po površini! U slijedećih nekoliko zabaca opet napad! Dva profulana griza u dvije minute su pametnom dosta, pa i sam stavljam buzz. Nisam trebao dugo čekati, već u drugom zabacu imam griz, a bome i ribu, ljepotana od 40cm. Hmm… Možda ipak ima nešto u tom buzzbait-u. Nakon te akcije i ulovljene ribe kiša je malo usporila, a riba stala kao odrezana. Sat vremena smo bez griza i cijelo vrijeme razmišljam što napraviti.

BASS04Prebacujem se na natrag na silikon i dok raspravljamo kako dalje imam griz pod samim čamcem, ali “zaspao sam”, pa moja kontra stiže puno prekasno. Narednih pola sata bez ribe nagnalo nas je na  okret, pa opet mijenjamo stanu jezera kako bismo probali forsirati dublje dijelove. Prešavši na drugu stranu odlučujem se za silikon sa svega 2 grama otežanja i „power fishing“ stil ribolova. Riba je vidno neraspoložena za suradnju i jednostavno ne vidim svrhu spore prezentacije, topwatera ili voblera. Power fishing, u ovom smislu predstavlja brzinsko pretraživanje interesantnih točaka određenog terena sa silikoncem. Silikon nakon zabačaja ostaje svega 2-5 sekundi u interesantnoj točki, a onda brzo vađenje i novi zabačaj prema slijedećoj interesantnoj točki. Navedenom metodom vrlo brzo dobivam dva lijepa bassa te jednog plašim slučajnim pogotkom direktno u glavu. Zadovoljan sam, dok u glavi memoriram „kućnu adresu“ preplašene ribe. Vrlo brzo imam griz pristojne štuke, no pregriza mi fluorocarbon 0,35 mm kao od šale. Situacija s ribama se smiruje, dok se bol u leđima i rukama zbog veslanja povećava kako prelazimo sve veći dio vode. Kiša opet pljušti, pada onako „baš za baš“. Pokušavam prevariti ribu na crankbait od Rapale uz iznimno polagano namatanje, što nekada pali, osobito kada je riba letargična, no ovaj put ne donosi uspjeh. Približavamo se opet „kućnoj adresi“ pa šaltam ponovo na silikon. Plasiram točno gdje želim, na rub spleta granja i puštam da tone uz brojanje 1…2…3…4…5… i griz. Kvalitetna kontra te još jedan prelijepi bass spreman za slikanje.

BASS05 Ispunjen sam u potpunosti, ali sada već osjećam kvalitetan umor, desno rame mi je već dvije godine u defektu i to uzima svoj danak… Te tri stvari, uz pogled na sat koji pokazuje da je prošlo 16h, nagnaju me da šogiju kažem kako je polako vrijeme da kupimo stvari i idemo doma.  Šogi uopće odbija pomisliti na takvo što te mi objašnjava kako će skoro riba proraditi, kako mora proraditi! Neumoljiv sam, zbilja me pritišće rame i svojevoljno uzimam veslo, ignoriram njegovo negodovanje pa krećem prema startnoj poziciji. Neumoljiv sam ja, ali neumoljiv je i on pa me nagovara da nakon 100-injak metara stanem kako bi nekoliko puta zabacili. Promotrim poziciju i primjetim malu uvalicu od pola kvadrata koju s lijeve strane omeđuje lopoč, a sa desne strane potopljen panj. Pogađam tik uz obalu , okrenem ručicu role, a iz lopoča se prevali bass za mojom gumom. Bass, ali tata bass… Promašio je gumu za toliko malo da prosto ne vjerujem! Polako se šire zjenice i još jače me u ramenu štrecnula ova  propuštena prilika za kapitalnom ribom. Šogi je živnuo još više, pa kao da mu sudbina ide na ruku u roku nekoliko minuta napravi upis s lijepim bassom uz komentar „Jesam ti rekao da će proraditi!“ . Opet nas pomičem za 70-ak metara na jednu poziciju iz mojih minulih ligaških dana – „srušeni mol“. Kako je silikonac dotaknuo vodu osjetim onaj magični „tup“ na vrhu štapa i lupim kontru, no samo okrenem ribu, jako lijepu ribu. Psovka se u tom trenutku otela s mojih usta, dvije ribe za redom, dvije stvarno lijepe ribe za redom i obje u prazno. Sa završetkom psovke vidim kako Mladi drila bassa… ne, nije to Mladi drilao bassa…to je bio “Hannibal pred vratima”, a s njime i moja propast…

DIO 2. Goran Ovčar Mladi

Ono kad te šogi gleda očinskim pogledom, kao žao mu te je (ma bubreg bi ti dao taj čas), a u sebi potajno slavi majstora. Nije da se ljutim, jer i ja bi tako na njegovom mjestu, ali da je malo frustrirajuće…je.  Došlo mi je da ga iz čista mira opletem veslom po leđima. Pripremio sam se dobro…pribor, varalice, taktika, info od onih koji su dolje češće lovili u tim uvjetima, sve je to bilo u glavi i u čamcu, no gubim 4:0, bez naznaka da zabijem barem počasni pogodak. Šogi ima četiri krasna bassa vani, poslikana i izljubljena, a ja nebi niti vidio ribe da ih on nije pokazao. Što radim krivo!? Istina, riba nije previše aktivna, bar ne kako smo očekivali, ali da nakon  pet sati ribolova neću imati upisa, to nisam zamišljao niti u najlošijoj varijanti. Trebalo mi je prilagodbe, jer ipak nemam priliku loviti često iz čamca i osjećaj je puno drugačiji nego sa obale, trebalo je naći mikrolokaciju sa ribom, ali pet sati biti bez ribe nakon toga svega, zbilja je ružno i napisati, pogotovo kad kompa pored tebe uredno lovi. Šogi nije početnik, baca „žabicu“ spin priborom pod ponton najmanje pet metara i gledati tu lakoću pokreta čast je i zadovoljstvo, ali nisam ni ja od jučer sunce mu ljubim. Nešto radim krivo i moram to promijeniti. Ostavio sam pribor, sjeo, zapalio i probao razmisliti u čemu je problem. Ako se nađete u takvoj situaciji, morate presjeći i stati. Borba je to sa samim sobom i nije jednostavno, ali ili to ili ćete kukati do kraja ribolova, jer nervoza se samo pojačava. Maknite se malo, odahnite, razmislite. Ova situacija najviše dolazi do izražaja kod natjecanja i osobito tada do izražaja dolazi karakter. Glava se mora smiriti, a sa njom smiruje se i ruka. To je vrlo važna stavka, što budem stariji, otkrivam sve više takvih bitnih stvari, koje sam prije potpuno zanemarivao. Posložen u glavi krenuo sam iznova, bio uporan i uspio iskamčiti prvu ribu.

BASS02 Kad bi netko to promatrao sa strane, možda ne bi primijetio razliku u onome što sam radio prije i što radim sad, ali razlika mora postojati. Riba je živi dokaz. Ruka sad radi drugačije. Motiv imam, idemo dalje. Češljamo teren, šogi ima događanja, ali promašuje, ja imam drugi griz i opet je lijepa riba vani. „Gume“ (silikonske varalice od milja) su čudo. Naoko tako jednostavno, a opet toliko varijacija na temu, mogućnosti da im udahnete život i nešto svojeg su nebrojene… Primjećujem da je riba postala malo aktivnija i da više voli bučnije i brže povlačenje po površini  od suptilnog pristupa, pa vadim veći silikonac i brže ga vučem površinom. To mi donosi treću ribu. Vidi šogi da je vrag odnio šalu, kuži situaciju pa mijenja i on profil i veličinu gume…zbivanja su tu, fali samo malo sreće. Zapinjem gumom od 6“ u neku podvodnu granu, pa na silu oslobađam varalicu, no to rezultira pucanjem gume kod vrata worm udice. Jednostavno odgrizem centimetar koji se je oštetio i wormica opet ima oslonac. Osim toga dobivam još nešto, što se je po mom mišljenju pokazalo ključnim. Presjek gume sad podsjeća na „usta“ poppera i diskretno pljucka po površini…baš ono što treba. Silikonski mutavi popper koji ne zapinje u travi. Zatežem četvrtog bassa i sad je već panika.

BASS03Šogi vidi da je riba tu, da radi, ali nikako je ne može odraditi do kraja. Krasan bass mu spada,  dok ja dižem petog ispod čamca. Bacam kraj potopljenog drva, šogi baca doslovno paralelno, metar sa druge strane drva i digne se čonta, opali mi po gumi…cijelog ga vidim, ogromna riba. Nažalost nekim čudom promašuje. Vadim mamac, kad ista riba zvekne još jedanput njemu po gumi i ima je trenutak na udici, ali spada mu. Očaj u njegovim očima i gubitak sposobnosti držanja zatvorene donje vilice na mom licu. Kakva riba! Dok se on još trese, zabacujem i zatežem šestog bassa. Sad je i govoriti prestao. Over and out, tiha misa. Ovaj puta šutim i ja, jer nije dobro izazivati vraga. Mrak pred očima je mrak pred očima, bez obzira koliko dobri bili, poštujte to. Mijenjam silikon za veliku Spro  hollow body žabu, vodim se mišlju da će još buke na vodi rezultirati većom aktivnošću ribe. Imam žestoki udarac, već na prvom prolazu, ali riba promašuje. Nakon par zabaca opet. Ne razumijem zašto ga ne spuca kako spada. Vraćam gumu i imam sedmu ribu. Istovremeno šogi ima opet napad i opet mu padne lijepa riba. Jednostavno ga neće. Mijenjamo mjesto, ubrzo opet griz …štuka, jedva mjerska. Pažljivo je puštam. Šogi ima griz i konačno je riba ostala gore….“škljoca“  (mala štuka) je, ali je konačno razbijen „maler“. Prekasno nažalost, polako pada mrak… Aktivnost na površini se je smanjila, počeli smo osjećati leđa, ruke i ramena. Nevjerojatno kakav učinak ima adrenalin u krvi. Doslovno smo bili u čamcu od osam ujutro do pola sedam navečer, bez hrane, pića i da prostite, bez pišanja. Više puta smo pokisli i osušili se. Strašno! Već rezignirano stavljam buzzbait i bacam još par puta u povratku prema vezu….griz…štuka kilašica. Mission completed i sad je stvarno dosta, jer šogi me već prilično ružno gleda. Slažemo dojmove u autu i umorni, ali punih baterija vraćamo se kući. Super su te kiše jesenje, kaže spiker na radiju i pušta stvar od Prljavaca. Zbilja jesu, haha…..

PIKE ON BUZZ

PRIBOR:

Chelsea:

Koristio sam dva kompleta iz natjecateljskih dana, jednodjelne Quantum Smoke Spin (1 spining+1 casting) štapove napravljene baš za ribolov bassa MH akcije i dužine 7′.  Ovi štapovi su brzi univerzalci kojima pokrivam sve tehnike bassolova od neotežanog silikona, ribolova texasom, topwaterima, buzzbait-om. Štapovi podnose žabe do max 5cm a za veće im ipak fali malo snage. Taj dan sam najviše koristio spin štap u kombinaciji sa Daiwa Ballistic EX 2500H, upredenica YGK X8 + fluorocarbonski predvez 0,35 dužine 1,5m. Udarnu postavu su sačinjavali buzzbait sa krilcem veličine S  uz  silikonce veličina 4“ i 5“.

Mladi:

Koristio sam 3 kompleta, dva spin i jedan casting komplet. Kratki brzi štapovi do 2,1 metar dužine i M do MH akcije. Jedan komplet bio je za neotežanu gumu, drugi za površince i treći za otežane mamce. S tim sam po mom mišljenju pokrio većinu situacija. Mamce sam pripremio za kišno vrijeme…buzzbait, žabe, poperi, zare, veće gume (5“i 6“) na većim worm udicama i otežanja od 10g-21g. Nisam planirao sa crankbaitovima i minnow voblerima ovaj puta, ali sam im posvetio određeno vrijeme u ribolovu…bez rezultata. Trava je još gore i njihovo vrijeme tek dolazi. Ribe sam dobivao na neotežani silikon i na buzzbait.

REZIME:

Svaki ribolov, pa čak i na dobro poznatoj destinaciji, novi je izazov! Za svaki ribolov se morate pripremiti, proučiti protivnika (ribu) te sve uvjete na vodi koji vas očekuju. Stvar koju smo preskočili u tekstu je dio neizostavne opreme za kišu, a to je kvalitetna kabanica. Vjerujte mi, kada idete na kišu kabanica vam je najbolji prijatelj.  Kada govorimo o samom ribolovu jedino što vas mogu zamoliti je da ne budete pravocrtni i zagriženo udarate po jednom te istom. Ribolov, svaki ribolov, traži prilagodbu. Morate pronaći dobar balans, probati nove stvari, ali se držati i onih provjerenih. Provjerene su one za koje znate da donose ribu, a nove stvari (varalice/tehnike) su one koje vam mogu donijeti ribu više (ili manje). Nadograđujte svoje tehnike svakim izlaskom na vodu i ubrzo ćete prkositi svim prilikama/neprilikama koje vas zateknu na vodi. Učite ponajviše iz svojih grešaka, ali također i  iz tuđih grešaka iskrenih ribolovaca/prijatelja s kojima se družite. Ovdje ću podijeliti s vama jednu iskrenu grešku… Nakon navedenog ribolova izvrtio sam u glavi sve situacije kroz koje smo prošli i to na desetke puta, napravio rezime te sam navedene situacije usporedio s podacima koje znam.

velika i mala udicaTako je ispalo da sam dobar dio ribolova lovio s udicom koja je bila premala. Moja nit vodilja je da se silikon što prirodnije ponaša u vodi i to realiziram kroz minimiziranje veličine udice. To se pak može obiti o glavu u ribolovu poput ovoga. Nasuprot meni, kada je riba aktivno krenula Mladi je lovio s puno većom udicom od mene što je rezultiralo 100% učinkovitošću! Vjerujte mi da ću to zapamtiti i primjeniti na slijedećem ribolovu… Još vam želim nešto reći… Protivno uvriježenom mišljenju da je  ribolov uglavnom odmor od svakodnevice  osobno smatram da je ribolov uvijek natjecanje. Da, ribolov je natjecanje – sa ribom, sa vremenom, sa metereološkim uvjetima, sa ribolovnim kolegom… Također ribolov je ponajprije natjecanje ribolovca sa samim sobom! Ovo posljednje navedeno natjecanje ima posebnu čar te vas natjecateljski duh mora gurati da budete bolji i kvalitetniji, kao osoba i kao ribolovac.

SUTON

Lijep pozdrav, puštajte ribe i BISTRO!

Sastavili i snimili: Goran Abramović Chelsea i Goran Ovčar Mladi