KLENOLOV NA ZIMSKI NAČIN

Iako je klen riba koju možemo s podjednakim uspjehom loviti cijele godine, zimski je period ipak specifičan. Osobito ako se odlučite za ribolov varalicom.
Moje iskustvo se svodi uglavnom na rijeku Bednju, koja je tokom mala rijeka razvedenog meandra, s puno potopljenog granja i panjeva (u čemu svake godine obilato pomažu i dabrovi), te s čestim prijelazima i izmjenama brzaka i mirnijih, dubljih dijelova.
Kako većinu svog ribolovnog vremena provodim upravo na rijeci Bednji koja doslovce teče iza mog vrta, mogu mirne duše reći da poznajem gotovo svaki pedalj njenog toka na tom području. Upravo to poznavanje toka i česti ribolovi koštali su me nekoliko ”uludo” potrošenih sezona, s nikakvim ili tek minimalnim i rijetkim ulovima. Pitate se zašto ?
Ponajprije je razlog tome taj što je to mala voda i prva je pomisao bila – riba ovdje nema prevelike mogućnosti migracije i nema tu nikakvih zimovnika s dubokom vodom. Klen je stalno ”tu negdje” i MORA zagristi. Potpuno krivo!
Da, voda je mala i u toplom dijelu godine u svakom brzaku, na svakoj krivini, ispod svake vrbe nadvite nad vodu i potopljene grane, ulovit ćete klena, a pravih dubina i nema . Nađe se tek poneka zona od metar dubine i nekoliko rupa s vodom dubljom od 150 cm.
Problem ovih dubljih rupa je u tome što obično kriju i neki poveći potopljeni panj ili čitavu krošnju, koja postaje pravo groblje za varalice, iako je ljeti lako zagaziti i izvaditi zakačenu varku, zimi to i nije baš tako.
Ipak, želja za ulovom je veća od zdravog razuma i nakon nekoliko sezona veoma neuspješnih pokušaja zimskog varaličarenja klena, odlučio sam se za rizik i unaprijed sam se pomirio s kolateralnom štetom.
Pribor lagan, tanka upredenica s predvezom od fluorokarbona i šaka malih voblera – nekoliko plivajućih dubokoronaca i nekoliko tonućih kruškica i krećem u ”nemoguću misiju”.
Tiho prilazim špici malog spruda iza kojeg je dublja rupa. Rupa je ispod same krošnje vrbe, potez je dugačak 20-tak metara. Varalicu treba čim tiše plasirati na kraj rupe, gdje voda opet prelazi u pliću i bržu, a zatim vobler dovesti do sredine rupe, gdje je i dubina najveća. Usput se pomolite da ne pogodite neku od grana iznad sebe ili riješite to tako da zauzmete čučeći položaj. Molitvu nastavite s naglaskom na izbjegavanje onih grana pod vodom a koje ne vidite. Jer ako pogodite podvodnu prepreku, ostat ćete bez varalice ali ćete napraviti buku koja će preplašiti ribu i što se toga dana tiče, slobodno možete ići doma.
Ovdje ću vam riješiti odmah ovaj drugi problem – ne nadajte se uzalud, molitva ne pomaže! Možete se samo nadati da ćete imati ludu sreću i voblerom izbjeći sve podvodne prepreke, a onda ga uvijek vucite tom čistom zonom. Dakle, stjecanje iskustva na teži način.
Ja sam prvi put imao ludu sreću – u prvom prolazu nisam nigdje zapeo. U drugom sam dobio klena od 30-tak centimetara. I to je bilo to za taj dan. Tokom zamaranja riba napravi buku i griza u večini slučajeva više nema na toj poziciji. Ipak nije to kao ljeti, morate pronaći novu rupu za novi pokušaj i tako rotirati pozicije.
Zima je bila duga, izlasci svakodnevni, varalica nije uvijek išla željenim smjerom i moja zaliha voblera je uskoro presušila.
Što sad? Da pokušam leptirom, kao ljeti, ali da ga spustim do samog dna? Pa nemam što izgubiti, osim leptira naravno. Razmišljam tako i kopam po kutiji. Ne znam što uzeti – sve mi je nekako šteta da ostavim. Nalazim ipak nekakav stari leptir s dva krilca (tandem). Nije prevelik, a ipak dovoljno je težak da dosegne željenu dubinu. Na putu do pozicije odlučim ga isprobati na jednoličnom dijelu toka između dva brzaka. Dubina je ovdje oko metra, nema nekih zapreka. Obala je povišena, pa ću pokušati pratiti rad leptira. Lagano ga plasiram poprečno na tok (koji je ovdje dosta spor) i lagano, lagano, počnem privlačiti. Udarac mi umalo izbija štap iz ruke! Ne zbog veličine, nego zbog toga jer me iznenadio. Nisam ga uopće očekivao! Krasan klen se ubrzo našao u podmetaču. Na istoj sam poziciji uspio prevariti još jednog.
Povučen neočekivanim uspjehom, potražio sam slijedeću poziciju nalik ovoj. I tu sam uspio prevariti jednog ili dva klena, baš kao i na slijedećoj poziciji.
To me natjeralo da dobro razmislim. Zaključak se nametnuo sam po sebi. Ovakvih pozicija ima daleko više nego dubokih rupa. Kako je ovaj teren dosta bogat klenom, bilo bi nelogično pomisliti da se sva ta masa klenova nabila u te 2-3 duboke rupe. Dakle, rasporedili su se po dubljem dijelu toka s minimalnim protokom vode, kako bi što više čuvali energiju i najvažnije, nisu propuštali priliku za neočekivanim, sočnim zalogajem.
U danima kad mi te pozicije nisu davale rezultata, vraćao sam se pretraživanju rupa. Kako voblera više nisam imao, a taj jedini tandem sam čuvao za terene bez zapreka, u rupi sam odlučio iskušati stari Mepps leptir s montiranom gumenom ribicom na kraju. I bio je to pun pogodak! Ribica se rijetko kvačila za prepreke (a naučio sam i kako ih izbjegavati), a klenovi su je naprosto rasturali.
Danas, s obzirom na sve, mogu slobodno reći da znam kako i gdje mogu prevariti zimskog klena. Naravno, ako se poslože svi parametri koji su isto toliko važni. A mogu reći da sam puno većeg uspjeha ima u sunčana poslijepodneva (bez obzira na temperaturni minus), nego za oblačnih dana.
Isto tako, što me pomalo začudilo, više ulova su mi donosile varalice s jačom vibracijom – tandem leptiri i kruškoliki vobleri srednje jake zvečke. Uz uvjet da varalicu vodim što je sporije moguće. Jedna od činjenica je bila i ta da su ulovi bili rijetke, ali krupnije ribe, koje je ljeti puno teže prevariti.
Zato, krenite na vodu i pokušajte nešto novo, nešto što još dosad niste. Možda budete ugodno iznenađeni. Ukoliko pak uspjeh izostane, budite zadovoljni time što ste sat – dva proveli na svježem zraku, u prirodi.
Ukoliko pak svoj izlazak okrunite ulovom, vratite ribu natrag u njezino stanište – to je jedina garancija da ćete i sutra imati u čemu uživati.
P.S. : klenovi s fotke su rezultat jednog odličnog zimskog dana a na suhom su završili samo za potrebe fotografiranja…
Bistro Vam bilo!
Tekst i foto :
Božo Povijač